Noć.
Gusta kao crno mlijeko.
Tek kao na mjesečevom tlu razvodnjava ju bijela crta ruba visokoga brijega u daljini.
Noć.
Bez glasa.
Nijema kao nesposobna žena.
Bijeli konj sjuri se iz lijevoga kuta nejasne slike.
Vjetrenjaču visoku i tanku kao djevojku mršavih nogu zaobiđe bijeli pastuh i zastade naglo, a kao netom iščešljana griva posloži se niz njegova leđa.
Sapi bljesnuše svojim čvrstim mišićima i zadržaše savršeni oblik.
Noge konja savršene i vjetrenjača kao mršava djevojka.
Jutro.
Maglovito i nejasno otkri tajnu trenutka u komu ništa novoga nije bilo za
vidjeti.
Istezanje glave prema nebu sličilo je njiskanju, ali slika postade nestvarnija.
Konj je njiskao kao truba kamiona.
Otvorih oči naglo.
Kamion za odvoz smeća trubio je nepropisno parkiranom automobilu
na cesti.
Čovjek je jurio iz pekarnice s vrućim kruhom i osmijehom se ispričavao kamiondžiji.
Ljudi, ja bih još spavala!
Post je objavljen 29.02.2008. u 01:00 sati.