Zašto Igmanski marš? Pa ako ste ikada gledali taj film onda ćete znati kako sam se ja osjećao u noći sa subote na nedelju.
Svirali smo u Puli u caffe baru Mimoza. Pošto Ziletov Krajzler Vojadžžer nije registriran uputili smo se teretnim kombijem prema Istri. Dvojica naprijed a dvojica u teretnom prostoru. Lijepo su sebi ubacili dvije fotelje i zasjeli. Jedino što nisu imali grijanja.
Aj dogurali smo nekako do Pule, za divno čudo nismo zalutali kao i obično (pa valjda sam tamo živio 3 godine), smjestili opremu i odradili tonsku probu.
Ne volim mjesta gdje nas stišavaju do bola no gazde su gazde. Ako oni to žele onda moraš to i odraditi. Fora je u tome što se ne možeš stišati ispod nivoa bubnja koji nije ozvučen te je kao takav donja granica zvučne barijere. Tako je naš uobičajeni zvučni zid izostao no nekako smo odradili svirku te su nas čak i zvali na bis što je malo više neuobičajeno za strogu pulsku publiku.
Kako je bilo pročitajte OVDJE
Kad smo završili svirku i pokupili sve za sobom otišli smo u luksuzno prenoćište tj naš kombi. Jes da smo ponijeli svašta nešto za obuć i vreće za spavanje ipak smo previdjeli jedan mali detalj. A to je da je baš to veče najhladniji dan ove godine. Jebeš mu mater kad smo maleri da u Puli, Istri tj na moru trefimo dan/jutro sa nekih minus 5. E jesmo se smrzli...Ja sam htjeo otić kod nekog u frižider da se malo ugrijem no bilo je 5 ujutro pa samo mogao samo dobit sačmaricom.
Ni ostali nisu dugo izdržali pa su se sa injem probudili već oko 6 i pravac kući.
To ti je bio pravi zimski roken roll...e malo sutra ćemo to ponovit ....
Post je objavljen 20.02.2008. u 15:58 sati.