Ne, nisam se jako iznervirala. Ne znam jesam li opće. Samo sam totalno otupila nad količinom cinizma i prijezira koji pokazuju učesnici i začetinci cijele te farsetine s Glavašem u odboru za ljudska prava prema ostacima ostataka institucija kao što su (pravna) država, parlament, pravda, ljudska prava, tolerancija, poštivanje različitosti.
Bla.
To što Glavaš nije prihvatio tu nominaciju (kažem nominacija posve namjerno) to ništa, ali ama baš ništa ne mijenja i ne popravlja cijelu tu gnjusnu stvar koja se dogodila.
Jer samo imenovanje njega na takvo mjesto je najveća perverzija koju sam ja do sada doživjela (a doživjela sam ih, znate uostalom i sami gdje i kako živimo, dosta). Međutim sve do pada u vodu prema ovoj zluradoj, ogavnoj ideji da se do kraja ponizi, da se u lice pljune svemu što bi trebalo predstavljati osnovu društva. I osnovu međuljudskih odnosa, da i njih.
Kao što je netko rekao a propos sukoba na ljevici (hahahahaha! hahahahaha!) "politika nije matematika".
Glavaš je najneprimjerenija osoba da bude u tom odboru, ma da bude i predložena, da bude i pomišljeno da bi on mogao tamo pokucati na vrata u prolazu. I upravo zato, koja pljuska, koji hračak u lice svemu građanskom (svim ostacima svega što bi u trebalo biti građansko, pravno - pravedno), civilnom, normalnom...
Koji tuberkulozni krvavi ispljuvak sa značenjem "ma poseremo se mi vama na sve vaše lude ideje...."
Kakva sloboda, kakva jednakost, kakva pravda, kakvo kažnjavanje zločina protiv civila, kakve konvencije (Geneva? gdje je to?), kakva ljudska prava, kakve udruge, kakva zaštita - jebite se lijepo svi. To je to.
To je totalno bezobrazno, bezobzirno gaženje u najcrnjem blatu svega što jedva jedvice u tragovima da je, svega što bi trebalo biti.
Eto, toliko.
Ne, nisam se uopće iznervirala honey.
Samo sam se osjećala užasno poniženo, tužno, zgranuto. Neodređeno malo ljuto. Neodređeno malo bijesno. Premalo, ali mislim da je to zbog šoka na kvadrat (klasični trik, prvo me umlate samim time što naprave a onda se ja umlatim time što me to toliko umlatilo).
I mislila kako je Vesna Pusić rekla jedinu riječ koja se može reći u toj situaciji (a da nije užasno prosta): NE - DO - PU - STI - VO!
Post je objavljen 20.02.2008. u 13:13 sati.