Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/usvijetutajni

Marketing

strpljenje...



Strpljenje...nekako, mislim da nam u životu pored sreće, zdravlja i ljubavi toga ponajviše treba...

Barem meni, koja bi najrađe preskočila pola koraka i odmah doletjela do cilja...jeste li vi strpljivi? Možete nešto što želite čekati danima, mjesecima, godinama, a da ste sigurni u to da ćete dospjeti tamo negdje gdje ste poželjeli? Ili je ponekad teško, cilj se izgubi iz vida, čini se preteško, predaleko?

Oduvijek su mi svi govorili da sam tvrdoglava i uporna ko jedna simpatična siva životinja...i doista, bila sam. Ono što sam si zacrtala moralo se ostvariti...nije bilo bitno dali iz prvog, petog ili dvadeset petog pokušaja...bilo je bitno samo da dođem do toga...i s neopisivim sam se žarom borila za to. Bile su to možda i male stvari, prvi fotić, pa mobitel, pa pravi slr... nešto što mi starci nisu smatrali da mi je nužno i neophodno, a ja sam to željela. Bilo je i većih ciljeva...upisati fakultet, upisati dizajn...

A onda, negdje usred ovog mog ludog faksa, koji je doista, po svim kriterijima lud beskrajno...izgubila se ta moja upornost, ciljevi, sve ono što znam da zapravo jesam se nekako pritajilo...i nikako da dokućim zašto...ni kako se vratiti u staro stanje? Možda zbog toga što sam vidjela da je teško naučiti išta u onom kaosu? Da učim tehnologiju a ne dizajn? I što će jednome dizajneru elektrotehnika, zna netko? Znam, možda i nije na odmet, ali da sad baš moram u detalje znati kako nastaje izmjenična struja, što je ovaj ili onaj zakon u magnetnom polju i bla bla bla...mislim da ne moram...

Možda zato što sam vidjela da neki daleko manje sposobni ljudi dobivaju poslove koji su predivno plačeni, kupuju diplome i žive jako lijepo, samo zato što imaju jako dobre veze?
Možda zato što su me razočarali neki nesuđeni poslodavci, što sam u par godina promijenila valjda 10-tak sc poslova na kojima je bilo puno puno prevara, puno borbe za novac koji sam itekako teško zaradila?

Ili je to samo opravdanje...jer sam izgubila volju da i dalje tvrdoglavo kucam dok god se neka vrata ne otvore? Što vi mislite?

Sada se opet borim...pokušavam, pa kako bude bude...ali, ne više sa istim onim žarom ko nekad...


Post je objavljen 20.02.2008. u 07:13 sati.