Snovima sam dužan jednu priču,
Običnu i čistu...
Još zanesenjak sam tvrdi,
Ovisan o vjetru pod mojim jedrima,
O pučini slanoj...
Isplovila bi duša u trošnoj barci,
Nagriženoj prolaznošću
U potrazi za mirom vječnim
Kojeg cjelivam bićem svim.
Spreman sam putovati bez kraja,
Spreman sam putovati bez cilja,
A uvijek u nadi da ću sresti drage moje
Kojima posvetih ovaj život.
Al' ni maknuo se nisam
Iz postelje, udobnosti željan,
I doručka obojenog šećerom u kockama.
Snovima sam dužan jednu priču,
Pa odlutah na tren...
Moji postupci su viteško djelo
I zato sam misli pod oklop dao
Neutješan, al' hrabar kao vrijeme,
Tjerajući dalje, ne odvraćajući pogled.
A sve svoje simpatije životu
Skupio sam pod obroncima tjemena,
Češljajući molitve prema dolje,
Jedući ih bez žvakanja, suhe.
No ipak sam spreman putovati dalje,
Ipak sam spreman putovati kroz vrijeme,
Dajući svjetlo prenapučenoj tami,
Čekajući u redu samoće.
Al' ni maknuo se nisam,
Za stolom, hladnih usana,
Pred praznim tanjurom od potrebe.
Snovima sam dužan jednu priču,
Neka me pričekaju...
Krivudam dodirujući naboran vrat
Poput perle, otrgnut s ogrlice,
Topao od dodira prstiju neradnih.
I godi mi...
Nezasitnošću gorim,
Stvarno, godi mi...
I ostao bih zauvijek tu
Da misli ne zapovjedaju gordo.
Spreman sam putovati kao kiša,
Spreman sam putovati kao para.
Na putu do božanstva
Ne brojim stanice.
Al' ni maknuo se nisam,
Zaokupljen prevlašću nad sobom
U zvjezdanoj noći, večerah prazninu.
Snovima sam dužan jednu priču,
Al' ne sanjam!
Neka me probude ptice,
Neka me probude sirene,
I glasni šapati.
Da ne zaspim još dugo...
A dugove plaćam,
Sve svoje kredite vraćam.
Svjedok su godine plus ono sutra,
Dok jedrim poštenjem svojim...
Post je objavljen 04.08.2008. u 20:11 sati.