samo pjesmu da napisem jednu..koju sam ja napisala još prije..al sad se opet tako osjećam..pa..
Moj je život samo pjesma bez refrena,
priča bez riječi, bez smisla i slova,
u mom životu ničeg radosnog nema,
tuga piše priču moje mladosti bez snova.
Bio si svijetlo u mom životu nekad,
jedino sunce što ikad je sjalo nad livadama boli i tuge,
al naravno da i tebe sam izgubila, sreće meni nikad,
sunce palo, a vječna noć prati moje besciljne pruge.
Cijeli život ja sam putnik bez cilja,
tražim mali kutak kojem pripadam,
al ne postoji, kad ti bio si mi zvijezda vodilja,
a sada samo sve dublje u živo blato propadam.
Duša me napustila, ne pripada mi više,
a srce mi je ostalo kod onog za kog sam život dala,
nemam ništa, neznam zašto ovo biće diše,
kad samo rupa ko rog mračna u meni je ostala.
Htjela bih se probuditi negdje gdje ima boja,
negdje gdje još postoje osjećaji, makar i bol,
jer i ona je od ovog tupog ludila bolja,
bez tebe sam kao more što izgubilo je sol.
Kao ptica koja odjednom letjeti ne može,
kao nebo koje plače bez prestanka, kiše stalno liju,
vrati mi smisao života ovog jadnog, Bože,
tko su ovi ljudi koji mogu da se smiju??..
Post je objavljen 19.02.2008. u 23:03 sati.