Vjerujem da svi mi na ovom svijetu imamo dvojnika.Ja sam se u to osobno uvjerila u močvari za novu godinu gdje sam vidjela dvojnika Cilliana Murphya. Znači li to da mi ipak nismo neponovljivo čudo ovog svijeta, da mi zapravo nismo posebni i jedinstveni , da nismo zasebne individue, nego da tamo negdje postoji netko baš poput nas, identičan u svakom pogledu. Ali je li moguće da postoji netko tko razmišlja potpuno isto kao mi i to u istom trenutku. Mi smo svi ista ideja, ista misao ili ako vam je draže svi smo "izrađeni na isti kalup", zapravo, jedino po čemu se razlikujemo, možda, je način na koji razmišljamo. Pa da, svi razmišljamo na isti način, mozgom, ali zamislite da nađete osobu koja razmišlja identično kao i vi, točno svaku riječ i sekundu i koja je uz to vaš dvojnik ili ste vi dvojnik te osobe. Najizglednija posljedica pronalaženja svojeg dvojnika jest zaljubljivanje, jer koga volimo više od sebe. Zar cijeli život ne tražimo "onu" osobu koja će nas usrećiti i voljeti, osobu koja je baš poput nas, cijeli život tražimo zapravo same sebe, poštujemo svoje vrline i mrzimo svoje mane. Naravno vjerojatnost da nađemo svog dvojnika je 1:100 000 000, ali možemo pokušati naći nekog barem sličnog sebi(misaono), ili ako se baš toliko volite-fizički, zar to niste tražili do sad? Za vas možda vrijedi ona: Suprotnosti se privlače, za mene ne ja želim nekoga s kime mgu razgovarati o svemu čemu volim, ali možemo se i NE slagati u nečemu, debate su zabavne, barem meni jer uvijek pobjeđujem. Znači dvojnici- fizički najvjerojatnije DA, psihički-najvjerojatnije NE(ili je scenarist ovog filma u štrajku ili ne baš previše maštovit.). U svakom slučaju, mi smo samo jedna velika misao, stvarnost proizašla ili iz mašte nadarenog književnika ili smo SAMO misao i privid stvarnosti i lebdimo negdje u ništavilu, zavarani i prevareni da vjerujemo da zaista postojimo. Kada shvatite da zapravo ne postojite život vam se ne čini tako teškim jer to ipak znači da i vaši problemi u stvari uopće ne postoje. Ako vam se ovo ne sviđa, odite u crkvu ili džamiju i razgovarajte sami sa sobom i klanjajte se lažnim idolima, ja znam da ja neću.
"Svi smo mi posjetitelji ovoga vremena i mjesta... naš je
cilj promatrati, učiti, rasti, voljeti... a zatim se vraćamo
svojim domovima."-poslovica australskih urođenika
Nedugo nakon što sam napisala ovaj post nabasah na zanimljivu činjenicu iz grčke mitologije:
IZGUBLJENA POLOVICA
Filozof Platon objasnio je ljubav s pomoću mita o postanku prvih ljudskih bića. Prva ljudska bića bila su okrugle kreature, sa dva lica na svakoj strani vrata, četiri noge i četiri ruke. Putovali su svijetom kotrljajući se po zemlji. Zeus se razljutio na ta bića jer nisu htjela poštovati zakone bogova, pa ih je zbog toga prepolovio na pola, ostavljajući ih s jednim licem, dvije ruke i dvije noge. Zeus im je zaprijetio da će ih, ako budu i dalje stvarali nevolje prepoloviti još na pola. Prema tome mitu, svi smo mi izgubljene polovice koje traže svoju drugu polovicu. Ljubav je prema ovom mitu, potraga za cjelovitošću.
Post je objavljen 19.02.2008. u 19:19 sati.