
Igrajući se, osim što dahću, psi izdahuju na specifičan način koji može potaknuti na igru i druge pse.
Na sveučilištu u Nevadi znanstvenici smatraju da je to pseći način smijanja. Ljudskom uhu takvo disanje može zvučati kao dahtanje, no ti zvukovi pokrivaju više frekvencija od normalnog, uobičajenog dahtanja.
Istraživači su ovakvo dahtanje primjetili samo tijekom igre, ne u sukobima ili tučama između pasa.
Potrebno je provesti još istraživanja i testova kako bi se sa sigurnošću utvrdilo da li se psi zaista smiju, no drugi istraživači smatraju da se majmuni pa čak i glodavci smiju.
Istraživanje čiji cilj je bio ustanoviti da li se psi smiju provedeno je u parkovima gdje je tim stručnjaka stajao sa paraboličnim mikrofonima koji su omogućili snimanje psećeg glasanja sa velike udaljenosti.
Uz snimke iz parkova, zannstvenici su testirali i 15-ak mladih pasa. Kada su tim psima bile puštene određene snimke 'smijeha' iz parkova, psi bi ili uzeli igračku ili započeli igru sa drugim psom ili osobom u sobi. Puštanje drugih zvukova (režanja i slično) nije imalo takav efekt.
Ovo istraživanje potaknulo je mnoga pitanja vezana uz smijanje životinja. Slična istraživanja provedena su i na štakorima koji se glasaju na specifičan način prije spolnog odnosa i prije dobivanja neke poslastice.
Neki znanstvenici smatraju da bi se u potrazi za psećim smijehom trebala utvrditi reakcija i glasanje psa na podražaj škakljanja.
Bilo da se psi glasaju izražavajući smijeh ili ugodu važan elemenat ovih istraživanja je otkrivanje puteva komunikacije između ljudi i pasa.
Post je objavljen 19.02.2008. u 14:48 sati.