Marketing
CIJENA ALIBIJA
- Jel' te zvao moj muž?
- Ne. Nije. Zašto bi MENE zvao TVOJ muž?
- Rekla sam mu da idem k tebi. Ako nazove, reci da sam upravo krenula kući i odmah mi javi na mobitel.
Drugi dan, zzvvrrrrn, zvoni telefon. Druga prijateljica.
- Ako moj kreten nazove i pita, reci da smo u utorak šetali Gornjim gradom do oko jedanaest…
- A zašto nismo?
- I ti si kreten! Ne zafrkavaj me! Hoćeš ili nećeš? Da znam!
- Dobro, hoću.
Zvvvrrr, dan kasnije. Treća prijateljica.
- Daj se od osam do ponoći ne javljaj na telefon…
- Zašto?
- Reći ću doma da ću biti kod tebe, pa ako nazovu, a ti se javiš, mogli bi me zatražiti na telefon. Ako se ne javiš, mogu me dobiti samo na moj mobitel. Reći ćemo da smo sjedili u vrtu, pa nismo čuli zvonjavu u kući…
Kad je otprilike šesta prijateljica zatražila sličnu uslugu, morao sam se zabrinuti.
- Čujte, cure, što to znači?! Na to sam spao da su vaši supruzi, dečki, zaručnici, ljubavnici i jebači mirni da ste na sigurnom kada ste sa mnom? Svi ste me otpisali! Što sam ja? Lav kojem su otpali zubi, stršljan bez žalca?
- Ma neeeee… - prijetvorno mekeću prijateljice. - Nisi ti bezopasan, nego svi imaju povjerenja u tebe jer si jak karakter! Ono - pošten, častan, ne bi ti zlorabio povjerenje…
- Ja da ne bih zlorabio povjerenje?! - zgranem se. - Kako ne bih?! Nekoć su ženske izmišljale razne izgovore da bi sakrile da će provesti vrijeme sa mnom, a sada sam ja kišobran da bi vi landrale tko zna kuda… Bolje da ni ne znam gdje! I vi ste mi prijateljice! Ne može to tako! Sve ima svoju cijenu!
Smislio sam! Napisao sam listu, a zatim prepisao i na desetak cedulja sve što mi treba: oprati prozore, oprašiti knjige, ručak, večera, grebanje po leđima, izglačati oprano, fafanje… Cedulje sam ubacio u kristalnu zdjelu. Neka slobodno izaberu što hoće s liste ili neka vuku naslijepo iz zdjele, kako im drago.
Sjedim i čekam prvu koja će nazvati s već uobičajenim zahtjevom, pa da vidim!
Post je objavljen 19.02.2008. u 14:29 sati.