Evo vam jedan video pa vi komentirajte ga... pozornost obratite na gitariste =)
evo vam jedna priča koju sam napisala....pa komentirajte...ak vam se svidi objavit ću je do kraja..
Sunce je provirivalo iza bijelih, paperjastih oblaka. Ptičice su veselo cvrkutale i najavljivale početak proljeća. Djeca su veselo trčkarala uokolo i pozivala na igru. Zrake sunce su provirile kroz žaluzine i obasjale djevojku koja je čini se, spavala. U ruci je držala olovku. Djevojka je bila naslonjena na stol. Stol je bio prepun nekih crteža, izgužvanih papira, olovaka, gumica za brisanje i drugih raznih potrepština. „Shinji!“ –povikao je nečiji glas. Djevojka podigne glavu i zbunjeno se zagleda u hrpu papira i zatim pogleda na sat koji je stajao na zidu. Kazaljka je pokazivala 8:00h. „Oh ne!“ Zgrabila je torbu i cipele te istrčala van iz sobe. „Opet si crtala, zar ne?“- strogo će visoka, crnokosa žena. „Moram ići, mama. Vidimo se!“ Djevojka po imenu Shinji žurno istrči iz kuće. Majka zavrti glavom. „Ta današnja mladež.“ Shinji je dotrčala do škole. Ograda je bila zaključana. „Oh ne, što ću sada?“ Nervozno je gužvala rub svoje odore. Shinji je imala velike, modre oči i dugu smeđu kosu. Uvijek je imala mnogo prijatelja, no znala je da je nitko od njih ne shvaća ozbiljno. To za nju nije bilo prijateljstvo. Do nje je dotrčala plavokosa djevojka plavih očiju. „I ti kasniš, Ami?“ Djevojka se nasmiješi. „Da.. Zamisli samo lice gospođe Mori.“ – Ami će. „Imaš pravo, barem nju nismo sreli.“ - Shinji će. Zazvonilo je zvono. Počeo je odmor. Shinji i Ami su sada iskoristile priliku i progurale se između ostalih učenika. „Ja imam sat likovnog. Vidimo se poslije.“ – Ami će mahnuvši Shinji. Shinji nastavi koračati prema svojoj učionici. Imala je povijest. Ušla je u razred i zauzela svoje mjesto u zadnjoj klupi. Za vrijeme cijelog sata je odsutno zurila kroz prozor ili črčkarala nešto po papiru. U zadnje vrijeme su ju mučile noćne more. Stalno je sanjala duge mračne hodnike s mnogo prolaza, ali s nijednim izlazom. Uvijek bi srela visokog, crnokosog mladića, ljubičastih očiju. Zatim bi e probudila. Upravo sada je crtala tog mladića. Naime, Shinji je bila veoma talentirana za crtanje. Mogla je sve što vidi točno nacrtati. Također je znala izmišljati neke svoje likove. Njezini roditelji nisu baš previše voljeli da crta. Nije znala zašto. To ju je veoma zbunjivalo. Opet je pogledala kroz prozor. Iznenađeno je zinula. Pored škole je upravo prolazio mladić kojeg je sanjala. Protrljala je oči i kada ih je ponovo otvorila, tamo nije bilo ničega. „Mora da haluciniram.“ Pomislila je. Uzela je papir i zgužvala ga. Nastava je brzo završila i Shinji se polako uputila kući. No prvo je svratila na jedno mjesto. Došla je do ogromne zgrade. Na zgradi je bilo mnoštvo plakata i crteža. „Shinji! Zdravo, kako si mi?“ – upitao ju je visoki plavokosi muškarac. Shinji se zacrveni :“Mizukashi! D-dobro sam.“ „Želiš li ući?“ Shinji počne gužvati rub svoje suknje: „Pa-a.. Smijem?“ Mizukashi se veselo osmjehne. „Naravno! Pa ti si prirodno talentirana!“ Shinji sramežljivo pođe za Mizukashijemu ogromnu zgradu.
Post je objavljen 19.02.2008. u 14:08 sati.