MALI PODSJETNIK
"podcjenili smo Maggie, ipak na kraju Maggie je Voldemortova kći . a to nije nešto za zanemariti ili još gore zaboraviti , doći će vrijeme kada će Maggie Riddel pokazati svoje pravo lice , a to nije lice vjećno nasmijaane djevojke, to je lice strašnije od Voldemorta i Yocelin zajedno...."
Čini mi se da mi je postala navika kršiti obiteljska pravila i zakone . Evo me ponovno po ko zna koji put uvodim na prostore Hrama osobu koja za njega nebi trebala ni znati a kamoli vidjeti ga no što je tu je. Nismo bile same, Yocelin i ja; s nama je u društvu bilo i nekoliko njezinih sljedbenika. Zdanje Hrama me je uvijek ostavljalo bez daha , sa zadovoljstvom sam primjetila da je i na nju imao isti učinak. Uspnemo se stepenicama polako prema vrhu, no ubrzo zastanemo na vrhu su stajali Veličanstveni u pratnji Sedastiana, Angele i Dalena.
Nekoliko sati ranije u Amazoni
Alhir uđe u Veliku prostoriju odmah primjeti dvije djevojke koja nikada ranije nije vidjeo. Prekriživši ruke na prsima on se nasloni na vrata. Nakon nekoliko trenutaka tišine on progovori
"I slušamo. navodno imate poruku za nas!?" May i Rowena razmjeniše poglede
"Da Enika Gryffindor nas je poslala i rekla da vam predamo ovo" rekavši to izvadi drvenu kutijicu iz džepa i položi ju na stol a potom nastavi " rekla je da kažemo da je od stare prijateljice za lakši ulazak"
"Jesteli ju otvorile?" upita ih Elbereth
"Ne, rekla je da ju neotvaramo!" odgovori Rowena
Elbereth priđe stolu i uzme kutijicu u ruke te ju polako otvori . Na crvenom baršunu ležala su tri Gryffindorska prstena s inicijalima E. G.
"Što joj sad ovo znači?" upita zbunjena Aqua
"To znači da idemo u London , u razgledanje Hrama!" odgovori joj Alhir
**********
"Imaš li ti ikakve veze s ovim!?" upita me bjesna Yocelin iako iskreno nije izgledala izneneađeno što ih vidi
"Ne!" glatko odgovorim , a onda među grupicom na vrhu uočim nekoga koga nisam vidjela prije Karolinu, primjeti ju i ona
"Što je ovo!" upita šokirana Yocelin
"To je Karolina koja ovdje nebi trebala biti, prepusti nju meni" približimo im se za još nekoliko stepenica
"Prvo si se žalila da te sputavam, nedajem ti dovoljno prostora i sad kad ti to sve omogućim ti dođeš ovdije!" obratim se Karolini, ona se nasmije pakosnim smijehom
"A čuj ti bi najbolje trebala zanti koliko uživaš kada nekom pomrsiš planove, sad samj a to napravila tebi!" reče ona. Ovo nije bio dio plana , a mogla sam se kaldaiti u što god ste htijeli da je ovo Alhirovo maslo
"Karolina začepi i nemješaj se!"
"Ma daj istina je da su neopisivo naporni ali , glupi nisu , zato zašto jednostavno ne zauzmeš stranu kojoj istinski pripadaš!"
"Da Enika vrijeme je da dokažeš kojoj strani si odana?!" Yocelin se odmakne od mene ostavljajući me usredini između nje i Veličanstvenih , no kako da izaberem stranu kada ni ja sama nisam sigurna kojoj pripadam. Zatvorim oči da saberim misli i osjetim povjetarac u kosi to je bilo čudno na prostoru Hrama nema vjetra i oluja samo vjećno sunce otvorim oči i ostanem zapepaštena više nisam bila na prostoru hrama. zapravo nisam ni znala gdje sam sve oko mene je bio bijelo i nebo i zemlja i zrak sve sama bijelina i tada ju ugledam dijevojku duge crvene kose spletene u dugu pletenicu koja joj je sezala sve do poda, hipnotičnih zelenih očiju mističnog sjaja i tankih roznih usana u blagom osmijehu . Bila je odjevena u zelenu haljinu boje njezinih očiju dugih rukava čije je kroj jasno govorio da nije iz ovoga vremena.
"tko si ti? I gdje sam!?" upitam ju zbunjena i još uvijek pod dojmom
"Gospodarica Iluzija tvoja predhodnica , no možeš me zvati Calypso" njezin glas mi je bio tako poznat kao da ga znam oduvijek
"Ti se jedna od prve sedmorice , jedna od Veličanstvenih koji su vratili mir nakon rata Drevnih?" upitam u nevjerici
"Da tako je , jedna od njih. Nego znaš li gdje si ?"
"Još uvijek pred hramom U sredini čekam da odaberem stranu"
"Da tako je i zato sam ja ovdije.Suprotno vjerovanju ni mi se nismo baš slagali najbolje uvijek je postojala zavist ili neki drugi osjećaj koji je unosio razdor između nas iako priznati moram , da je vaš situacije malo kompliciranija. No bez obzira na sve svađe nesuglasice nevjerice sumnje i vrijeđanja jedna stvar nikada nije bila dovedena u pitanje. Veličanstveni se drže zajedno bez obzira na sve jer jedino ujedinjeni ste zaista nepobjedivi mi smo to saznali na teži način Vi učite iz naše prošlosti.Izdaja Veličanstvenih značila bi izdaja same sabe , a u svijetu iz kojeg ja dolazim a vi potječete izdaja se kažnjava smrću." ona nestane a ja se opet nađem usred odluke, zapravo sad sam znala kojoj strani pripadam pogledam u Yocelin ,a iza nje ugledam Maggie što je bilo čudno no onda Maggie učini nešto još čudnije s Gryffindorskim mačem u rukama ona probode Yocelin s leđa i tako zauvijek oslobodi svijeta prijetnje Neizrecive gospodarice krećući se kao u usporenom filmu predmenom se odigrao prizor bez boje i zvuka kletve su letajela i s jedne i s druge strane nekad pogađajući cilj , a nekad uništavajući okolinu Hrama , Yocelinini sljedbenici bili su mrtvi Amanda , Aqua , Sebastian i Karolina također , a potom vidjeh Maggie kako uzima Gryffindorski mač s poda i nestaje idući trenutak, svi osim Yocelin bili su na nagama živi i zdravi. Na tren zbunjenuo razgledam okolinu no onda shvatim da sam vjerojatno zbog učinka iluzija bila pošteđena Maggine magije.
"Maggie odloži mač!" rekoh joj nadajući se da će me poslušati , no duboko u sebi znajući da neće
"čudno je to , koliko moći teče kroz njega , moći koja mi po pravu pripada!" reče ona potpuno zaneseno
"Maggie moć drevnih nepripada nikome ona je izvan ovog vremena!"
"Dala si mač Yocelin isto g tako možeš dati i meni!"
"Maggie ja nisam dala mač Yocelin, tebi netreba mč ti sii veličanstvena!"
"Da, veličanstvena za koju vi vjerujete da nije trebala dobiti tu čast!"
"To nije istina Maggie!"vrisne Amanda
"Nije važno što mi mislimo ti si veličanstvena a veličanstveni se drže zajedno bez obzira na sve. izdaja veličanstvenih znači izdaja same sebe a izdaja se kažnjava smrću!" ponovim Calypsine riječi, no Maggie ih zanemari naglo zamahne rukom prema nama a nas okruži čudna energija toliko jaka da nas je oborila na koljeno, no energija nestane jednako kao što se i pojavila ustanen se i ogledam oko sebe
"Gdije smo mi to dovraga!"upitam sad se i ostali dignu nalazili smo se u kamenom hodniku koji se istina činio poznat
"Nemam pojma!" odgovori Anastasia
"Pa Alhire ti si mozak ti nam reci gdje smo !" on mi dobaci kiseli pogled i baš kada mi je htio vratiti istom mjerom prekine nas glas prijekora
"Što radite na hodniku odavno ste trebali biti u spavaonicama"! iza nas je stajao nitko drugi nego Tom Marvolo Riddel u svojim školskim danima.....
Post je objavljen 10.02.2008. u 22:11 sati.