Kada u trenucima slabosti
uronim u razgovor s Tobom,
Tvoja me prisutnost dodiruje,
Tvoja me snaga smiruje.
Kad u trenucima samoće
otvaram se Tebi nevidljivom,
dubine mi moje ispunjavaš,
bescilje moje usmjeravaš.
Kada Te molitvama dotičem:
ranjena, plaha il zahvalna,
zagrljajem nade me smiruješ,
zagrljajem vjere me podižeš.
Kada Te bliskoga susretnem
i dušu s Tobom sjedinim,
nema te boli ni tereta
što ga ne mogu podnijeti.
Kako Te bliskoga osjećam
u trenucima kada Te susrećem,
kako Te stvarnoga ja spoznajem
u danima kad Ti se predajem.
mislim da ništa ne treba dodavati poslije ovoga teksta.
perina
Post je objavljen 19.02.2008. u 10:54 sati.