U časopisu Kritika br.18./1971.god. objavljen je „Elaborat o hrvatskom pitanju“ iz pera hrvatskog političara Ante Trumbića. Budući da je taj elaborat širokoj publici bio nepoznat objavila ga je „Kritika“ a sada ga prenašamo na našem blogu. Zbog duljine i zbog preglednost teksta, Elaborat donosimo u nastavcima. O Anti Trumbiću i nastajanju prve Jugoslavije i njenim političarima pisano je na ovom blogu vrlo opširno u srpnju i kolovoz 2007.
Pod diktaturom stanje pogoršano – Pseudo-ustav
13. Prilike su se još pogoršale od 6. siječnja 1929., kada je nastupila diktatura. Ona stvarno još traje i pod oktroiranim pseudo-ustavom od 1931. Izbori za »parlamenat« provedeni su da bi mogli biti izabrani javnim glasanjem samo kandidati na jednoj listi, predsjednika vlade, generala P. Živkovića. Glasali su pod terorom samo činovnici i zavisni ljudi, kojima je bilo naređeno. Ministri nisu odgovorni parlamentu, čiji članovi nemaju imuniteta. Činovnicima se reduciraju njihove mizerne plate, dok se s druge strane povisuju, s očitom korupcionističkom namjerom, za 50 dinara dnevno dnevnice »parlamentarcima« i to retroaktivno od početka ove godine, iako taj parlament drži sjednice svaki deseti dan od prilike. Ministri često saznadu da su smijenjeni tek iz novina. Općinama upravljaju ljudi imenovani. Oni po nalogu policije spremaju poklonstvene deputacije, razne manifestacije, šalju servilne depeše, daju neovlašćeno naručene izjave u ime naroda, krivotvoreć njegovu volju. Sve se to plaća iz državne ili općinske kase, koja je uderuti.
Rasipnost – Slom financija
14. Pod ovako destruktivnim i rasipnim režimom, sve je, kako je pojmljivo nezadovoljno, uključivši i činovnike, vojsku, pa i žandarme i policiju. U Srbiji su nezadovoljni, jer je svaka sloboda ugušena, uprava naopaka, bijeda sve to veća. Hrvati su ogorčeni povrh toga i zbog svega onoga, što je gore rečeno, jedni reagiraju moralno a drugi se u očaju hvataju i oružja. Oko režima kupe se, obično zbog materialnog razloga, ono što je bilo nepoželjna u svim strankama.
Narodne i državne su financije u slomu. Zakonom je proglašen moratorium seljačkih dugova, što znači 80 od sto svega naroda. To je paraliziralo novčane zavode i svu domaću trgovinu. a s druge strane utuklo kredit, bez koga seljak ne može da bude. Seljak u koliko može da proda svoje proizvode, što je teško, daje ih u bescijenje. Banke ne rade a da se zaštite od brze pro¬pasti zaštićuju se moratorijem. Tko ima gotovine, tezaurizira ju ili kupuje skupo nekretnine, koje mu nose malo ili ništa.
Naš izvoz pao je i pada sve više, što je dovelo do neplaćanja vanjskih državnih dugova. Privatni dugovi na strani ne plaćaju se od davna, odkada je zabranjen slobodan izvoz deviza. Opća kriza je uzrok ovoga stanja, ali samo
djelomično: glavni je krivac nesposobna, neracionalna, rasipna, korumpirana hegemonistička diktatorska uprava. Ova zemlja sa velikim prirodnim bogatstvom, radišnim i moralnim pučanstvom a sa ograničenim umjerenim potrebama, mogla bi, i danas pored opće krize, živiti i prosperirati. Ovako svijet u bijedi kuka. Vlasti mu ne mogu pomoći, jer su nemoćne uz svemoćnu birokraciju, koja se sve to više korumpira. U Srbiji traže narod, da bude miran, da ne bi Hrvati »profitirali«; krive hrvatske ministre za njegove današnje ekonomske nezgode, koji da su iz »Austrije« donijeli u Srbiju nove poreze. Čak se propagira u Srbiji, da je ovo »hrvatski« režim! Nastoji se produžiti po načelu »divide et impera«, staro istrošeno sredstvo, koje nije spasilo od propasti nijednu hrđavu vladavinu.
Kako je došlo do državnog udara?
15. Državnim udarom 6. siječnja 1929. ukinut je ustav i proglašena diktatura. Osim kraljevog :Manifesta obijelodanjeno je odma mnogo apsolutističkih zakona o kraljevoj vlasti, o centralnoj upravi, o sudovima, o štampi, o zaštiti države i specialnom Državnom Sudu i t.d. Dan prije nije se još ništa slutilo što se sprema, jer je kralj 4. i 5. siječnja konsultirao predstavnike parlamentarnih grupa o rješavanju ministarske krize. Konsultacije su završene komunikejom iz kraljeve kancelarije, u kojem je obnarodovano, »da nema mogućnosti ni za kakvo parlamentarno rješenje, koje bi garantovalo održanje punog državnog i narodnog jedinstva«. Kralj je u Manifestu bacio odgovornost za državni udar na političke stranke, koje da su skrivile što je »parlamentarizam« postao smetnja za svaki plodan rad u državi. Međutim zna se da su još nekoliko dana [prije] bile pozvane u Beograd nekoje ličnosti i čekale u pripravi, dok su u noći između 5. i 6. siječnja saznale da su postale članovima nove diktatorske Vlade.
Zahtjev revizije udstava od 1921.
15.a Između ostalih kralj je konsultirao i vođe koalicije Dr. Vl. Mačka i Sv. Pribićevića. Prvi je bio, nakon umorstva Stj. Radića, predsjednik parlam. kluba H.S.S. i vođa Hrvata, a drugi predsjednik parl. kluba samostalno demokr. stranke i vođa hrvatskih Srba. Oni su savjetovali kralju ovo: Reviziju ustava u smislu preuređenja države uspostavom državno i kulturnohistorijskih teritorija sa potpunom legislativnom i egzekutivnom vlašću.
Što odma pada u oči, obzirom naročito na situaciju stvorenu pokoljem hrvatskih zastupnika u Skupštini, jest samo umjerenost ovih zahtjeva koalicije. Prima se čak i ustav, koji je Hrvatima bio nametnut 1921. nadglasavanjem srpskih stranaka, samo što se tražila njegova revizija inicijativom kralja, naime redovitim postupkom koji je u istom ustavu predviđen. Revizijom, a ne ukidanjem ustava, tražilo se samo reforme državnog uređenja, namijenjeno, po mišljenju predlagača, konsolidaciji države. Ne može se poreći, da su se predstavnici koalicije zadržali na terenu stroge legalnosti, noseći se brigom boljeg državnog uređenja. A te državne reforme što su sadržavale? Samo, da se dotadašnji zakonodavni i upravni centralizam, koji je u deset godina bio dao samo negativne posljedice, zamijeni autonomističkim sistemom, koji bi uspostavio u okviru same države historijske teritorije. Zahtjevi očito lojalni, bez traga separatizma, ali kojima je doista praktičan cilj taj, da se novim državnim uređenjem obranimo od centralističke hegemonije Beograda, koja nas je bila već dovoljno upropastila.
Motivi državnog udara
16. Ali beogradska »Politika« od 6. travnja 1929. dakle tri mjeseca poslije državnog udara, prenijela je, iz lista »Eleftoros Vima« u Ateni, članak o audenciji g. N. Zafirisa kod kralja Aleksandra. Obzirom na diktatorske propise zakona o štampi može se smatrati za sigurno, da »Politika« nije obijelodanila ovaj članak bez nadležnog odobrenja. Po tome članku kralj je rekao g. Zafirisu o motivima promjene režima 6. siječnja 1929. ovo:
»Kralj Aleksandar pripisuje uzroke, koji su ga nagnali na čin od 6. siječnja političkoj anarhiji, koja je bila pritegla zemlju.« Zatim je kralj dodao i ovo: »Politička anarhija ne bi bila tako teška, da se nisu u isto vreme manifestirali i čisto separatistički zahtjevi od strane hrvatskih partija pod vodstvom gg. Pribićevića i Mačka. U dilemi da li da dopusti, bilježi grčki dopisnik, rasparčavanje države u autonomne oblasti, ili da nametne, čak i silom, dobro shvaćene interese zemlje (to jest diktaturu) kralj, prema načelu 'Spas otadžbine najviši je zakon' izabrao je ovaj drugi izlaz i tako ukinuo ustav.«
Post je objavljen 25.02.2008. u 07:00 sati.