Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mrax

Marketing

Moja prva intervencija

Bilo je to negdje u mijesecu Siječnju 2007. godine. Rano se spustila noć kako to već biva zimi, no ova zima je kratko trajala. Toliko je zatoplilo da su mještani počeli spaljivati korove i niska raslinja. Moji kolege su već bili na dosta požara i pričali su o tome kao da je nešto potpuno obično. Bez adrenalina i uzbuđenja.
Izgarao sam od želje za tom jednom prilikom. Nije da se veselim vatri ili nedaj bože tuđoj nesreći, ali biti dio nečega plemenitog i važnog poseban je osijećaj.
I stigao je čas.
Neznam da li je to bila sreća, sudbina ili Božiji plan koji je rekao "Tražio si pa ti evo sa svim mogućim adrenalinom, zaprekama i opasnostima koje se mogu naći u ovom zvanju.
Noć, vatra, močvarno područje, a i spoznaja da je do prije samo 10 godina ovo bilo okupirano u ratu i tko zna što se sve krije ispod zemlje. Da sam tada odustao mislim da nikada ne bih nastavio.
Prvi čin.....zastor se diže,,,,,,S.I.R.E.N.A......zavija kroz noć.
-mora da sanjam (mislio sam u sebi), to netko isprobava sirenu i nisam dugo ni razmišljao već ćujem mobitel.
- Jel ideš? Požar je!- pita me Zec preko mobitela.
-stižem.

Drugi čin.....
Jurim autom u Josipdol, zaboravljam i kako se šalta. Uvijeren sam kako dolazim među prvima.
Šok......
Neki već sijedaju u kombija!.Nemoguće.....mora da spavaju obučeni.sretan
Ne znam gdje je roba, čizme,kaciga........
Požuruju me.
-Obuci se u kombiju!. -neko viče

Kombi je pun i moram otraga u tovarni prostor. zalupaju se vrata. Mrak.
Već jurimo, a ja ne znam ni gdije sam, ni gdje mi je oprema oko mene, a bome ni kamo idemo.
Valjam se po naprtnjačama i metlanicama dok navlačim kombinezon.
Već sam mokar. Jedna naprtnjača curi. Ne žalim se. Dok kombi juri kroz zavoje ja se foram na guzici. Oblačim cipele. PA NI ŽNJIRAVCI NISU UVUČENI.
Napokon se kompletiram.
I dalje me razbacuje po prtljažniku. Cijela mi je guzica mokra. Da mi je znati tko to tako vozi. Koda nas je ukralo. (Vidim Stipu za volanom).

Treći čin......
Veza bruji....ne razaznajem u buci što pričaju. Kroz prozor vidim plamenove u daljini. Netko kaže da smo u Latinu.Mislim, pa to nije naše područje. Neko kaže kako su nas pozvali u ispomoć.
Špela otvara prtljažnik i bauljam van. Sav sam nažuljan......I mokar.
Prvi put mi je i nemam pojma šta ću radit. Držim se Stipe i idem za njim.
Kaže da budemo oprezni jer idemo u močvaru.
E da mi je neko rekao da močvara gori , ne bih mu vijerovao.
Gori suhi dio trstike koji viri iznad vode. U blizini je željeznićka pruga pa treba osigurati nesmetan promet.
Uzimam metlanicu i koračam. Fljas. Do košćice u vodi.
Prilazimo vatri i osjećam toplinu na licu i dim u očima. Malo peče.
Spustit ću vizir pa će biti bolje.
Ne ide. Zaglavio je. Skinem kacigu kad ono.....Dobro da je mrak pa da nitko nije vidio. Kaciga je okrenuta u natrag.lud

Lupam kao sumanut po vatri. Više raspirujemj nego gasim. Uskoro se privikavam i već sve ide kako treba.
Pogasili smo jedan požar i idemo na drugi. Gori na 4- 5 mjesti.
Sad sam već pravi vatrogasac i više ne idem za Stipom.
Zec nosi naprtnjaču, pratim ga u stopu. Zaobilazimo visoku travu i idemo preko omanjeg jarka. treba ga samo malo preskočiti.
Fljas....Zec se kupa, ja skoro za njim. Mislim da sam ga malo i pogurnuo jer sam bio preblizu.
Malo se smijemo i idemo dalje. Gasimo i gotovo.

Gori na još jednom mjestu.
ma sad sam već faca. Idem prvi, a Špela za mnom. Gasimo redom do kraja.
Još samo par udaraca i gotovo.
A sad opet šamar. Okrenem se. Mrkli mrak. Samo u daljini 300-400 metara fleš na kombiju koji više smeta nego pomaže da idim kuda gazimo. Bateriju naravno nemamo.
Fljas...........(e sad mislite da sam ja).......nisam...Špela se okupao na samom kraju.
Nekako dogacamo do ceste. Pozdravljamo se sa dečkima iz Javne Vatrogasne iz Ogulina i pičimo u spremište.
Mislim da je za prvi puta bilo dovoljno adrenalina. Mokar sam i umoran, ali zadovoljan.

Čin četvrti....
Opet sam u prtljažniku, sjedim na mokrom podu, ali mi ne smeta.
Dolazimo u sprmište i za nagradu moram još i cipele urediti.
Mislim kako nisu moje. No nekako se bojim da netko prigovori pa ipak čistim.
Eto, tako sam ja izgubio nevinost u vatrogascima.

Zastor se spušta i pljesak....

p.s. Nikome nisam rekao , ali ovo je bila jedna od najboljih stavri koje su mi se dogodile u životu.
Na prvom mjestu je uvijek moja kćer Magdalena i žena Andrea.


Post je objavljen 18.02.2008. u 22:09 sati.