Marketing
Aja
Mjesecima je ova stravična priča putovala iz Praputnjaka do Zagreba i napokon stigla 14.10.2007. Nažalost, za neke je bilo prekasno. Za Aju je spas stigao u posljednji čas.
Agonija ovih pasa, križanaca staforda, traje mjesecima. Na početku ih je bilo četiri. Spavali su vezani lancima u metalnim bačvama. Jeli su s vremena na vrijeme, kada bi njihov vlasnik došetao iz kilometar udaljene kuće u kojoj stanuje. Stoga su pse hranili i stanovnici mjesta, slučajni prolaznici, turisti. Psi su ih uvijek veselo dočekivali, željni hrane i tople ljudske ruke.
Iznenada su dva psa nestala. U jednoj bačvi je ostao kostur psa vezan lancem, a kraj njega još uvijek živa Aja. Nismo je mogli ostaviti. U trenutku kad smo je skinuli s lanca, zaletila se u vrt i pojela gljivu o kojoj je vjerojatno sanjala cijeli dan. Putem do Zagreba je spavala na stražnjem sjedištu automobila, mirna poput anđela.
Aja je živi kostur. Na stražnjem dijelu ima otvorene rane, takozvani dekubitus. Skoro sva dlaka joj je otpala. Kad hoda, povremeno se zaleti u zid ili neku drugu prepreku. Možda je došlo do nekog neurološkog poremećaja, što ćemo provjeriti čim se malo oporavi. I strašno je gladna. Od prešanih kosti za zabavu smo odustali – kad je pojela prvu, nastavila je jesti deku koja je mirisala na kost.
Aja ne doživljava druge pse. Doživljava samo ljude kojima se beskrajno veseli. Obožava se maziti i češkati. Umiljata je poput mačke, dobroćudna do suza. Puna je povjerenja, jer nikada nije znala da je mučena i zlostavljana i da život koji je živjela nije život ni za jednog živog stvora, nego najstrašnija agonija. A kad bi toga i mogla biti svjesna, pronašla bi snage da oprosti. Kako su prekrasni i veličanstveni naši najbolji životinjski prijatelji!
20.11.2007.
Aja, kujica iz Praputnjaka kod Rijeke, koja je jedva preživjela teror u vrtu strave i užasa, pomalo se oporavlja. Dobiva na težini i vratila joj se sposobnost orijentacije. Otkrila je najveći ljudski izum, krevet, pa kad izađe iz boksa najradije boravi na njemu. Još uvijek ima onaj tužan pogled razočaranog psa ali u njemu svjetluca nikad ugasla iskra povjerenja i nada da će je pronaći njena izgubljena polovica u nekoj ljudskoj duši koja je traži.
Post je objavljen 18.02.2008. u 21:15 sati.