koje su posljedice mentalne starosti?
senilnost kao prvo. što mislite zašto pišem tako jebeno retardirano nepovezane postove.
neprestano sam umorna, i toliko jebeno lijena da ne pisem kvacice u postovima jer su na udaljenom jebenom djelu jebene tipkovnice.
ako itko ovo cita sigurno se pita, sto je toliko jebeno strasno u tome sto imam osamnaest godina.
nista. osim sto cu za manje od 8h navrsiti 19, i to ce bit moja posljednja teen godina. nakon toga sve se pocinje raspadati. sve sto se nije raspalo do sada.
citav zivot me pokrece jedan argument. na sve lose sto se dogodi, odmahujem rukom, jer nije bitno posto cu ionako umrijeti. neizbjezno je da hocu.
e sad. shvatila sam da moram osmisliti sto cu raditi do te prekretnice svog zivota kad ce mi pocet otkazivat unutarnji organi, ili kad se mrtva pijana zaletim u propeler aviona. nebitno.
stvar je u tome da jebeno nemam pojma sto zelim od zivota. najradje bi ga provela pijana negdje pod palmom ili jureci niz padine na svojim headicama.
ali pogodite sto? nemoze tako.
kako je krenulo, sve se bojim da cu se jednog jutra probuditi sfrkana ko stara grozdjica, i dok pljujem krv u odvratnu posudu u koju je neki stari pisonja prije toga urinirao, pitat se zasto nisam jebeno prestala pusiti u osamnajstoj. vlastita djeca ce me strpati u staracki dom jer cu ako nastavim ovako cijeli zivot iznositi predosadne teorije urote da ih itko procita, i biti zanovjetalo, blebetalo, klepetalo ili kako vec izvolite.
jer sam jebeno prelijena da se promijenim.
propao mi je plan da dobijem invalidninu na temelju pretilosti, posto mi je jebeni index mase debelo ispod 30.
mozda da probam na temelju inteligencije.
Post je objavljen 18.02.2008. u 20:27 sati.