Pregled posta

Multi kulti + dojdeki & dotepenci

Ako je neki čitatelj ikad prije zalutao na ovaj blog, onda već može očekivati da ću opet na dugo i naširoko (beskonačno? a hebi ga kad brzo tipkam ) njurgati. I to još za inat, suprotno uvriježenim mišljenjima. Naviknite se ljudi, kaj da velim. Samo me nemojte z lopatom. Jer ću vam vratit.

Noviji povod za ovo dolje, o čemu već neko vrijeme imam isto mišljenje, može biti bilo koji... ali, ajmo reć' da je Gavrilo Princip mojih dragih Zagrepčaneca ovih dana bilo sitno djevojačko kolce koje se oko Manduševca povelo povodom Severininog koncerta-prenemaganja na Svetom im njihovom i tim činom ukaljanom purgerskom The Trgu (žrtava šovinizma).
Još i da istim sugrađanima priznam da mi se osobno neka kola, poput npr. Gluhog kola oko Drniša (Lisice od Papića rulaju), čak i i sviđaju....

No, kada su se već zbog navedenog kola svi dežurni i kafanski Pravednici Među Narodima ulovili za glavu i imali što za reći, udarila je i TV voditeljica programa Snow Queen izvlačenja brojeva von oben svršavat' kako se eto, na obudovjelim Temptations-ima onih 12 pingvina u gledalištu ne drže za ruke u kolnom zanosu, za razliku od neki dan nudgenudge winkwink. A da bi njezini HRT šefovi i organizatori natjecanja već drugi dan nesretnom pobjedniku u onoj i te kako od "kolnog" Sevinog ekscesa većoj orgiji kiča na Sljemenu - preko ski odijela na postolju navukli i doslovce baršunasti kraljevski ogrtač i staklenu krunu. Preimenovavši tim činom i samo natjecanje u "Drag Queen Trophy".

To je pardonček, ipak nekaj drugega od one seljačije oko Manduševca - dečec je baš bil herzig u ajnzugu i kruni.

No - prije nego odem dalje, ipak jedan (Branko) uvodić. Na nečijem tuđem blogu sam nedavno pročitao kako prava multikultura u društvu danas zapravo ne postoji. Složio bih se.

Dobro, uz iznimke :)



Dakle - ona koja se tiče svakodnevnog života ljudi, a ne površnosti poput koncerta Cesare Evorie ili cuganja na St. Patrickovo. Jer multikultura nije tolerancija dviju ili više jasno razdvojenih kultura na jednom mjestu/gradu/državi, ili imanje različite glazbe u CD kolekciji - to je situacija kada ljudi doslovce žive dva ili više (istinski, ne samo u jeziku ili detaljima različita) kulturna kruga u vlastitoj svakodnevnici. I prebacuju se na dnevnoj bazi iz jednog u drugi, kao kod kaputa s više strana.

Dan kada ćemo vidjeti muslimanku koja iz džamije odlazi na plažu, skida se u topless, pa nakon kupanja u suncu oblači nazad hijab, ili da Hare Krišne koje žive u Zagorju posjete svoje susjede na dan kolinja da malo pripomognu kod izrade krvavica....ili ne znam, Milana Ivkošića kao stjegonošu na Gay paradi? - možemo zaboraviti. Ever.

Nešto slično kod nas žive jedino Romi , možda jedini multikulturni društveni mikrosvijet u cijeloj Europi. Dobro, i pojedinci iz kuturno miješanih obitelji, ali koliko znam - ne i bez trzavica.




Romi su u biti genijalni (samo)izum - što god mislili o istima. Oni bez problema mogu biti katolici s muslimanskim ili kaubojskim imenima, ne robuju nijednom civilizacijskom globalističkom kanonu kako treba izgledati "uzoran" građanin, koriste sve što im je zgodno iz svake kulture s kojom su bili u dodiru. Što su sve s njima ukalupitelji pokušavali raditi. Austro-Ugari su im npr. u pokušaju ukalupljivanja dali višedesetljetnu koncesiju na sadnju i sječu svih onih platana, koje možete vidjeti i dan danas uz provincijske ceste. No, nisu se dali.
Ali Romi su tek eksces prave i nepatvorene multikulture u jasno podijeljenom (ili barem uglobaljenom) svijetu.

Mi ostali, mislim da smo sposobni tek za toleranciju (tzv. suživot) - makar niti to uvijek, ili uspješno.

E sad tema.
Zagreb bi, u mini-primjeni multikulturalnosti na nivou malene nam u Jadran umočene Potkove, trebao biti ne samo metropola općehrvatske tolerancije, već dapače- vas-hrvatski multikulturan. Jer, on je danas Glavni grad jedne kulturalno i regionalno šarolike države i koliko god to blasfemično zvuči - trebao bi, a i predestiniran je, to bogatstvo čak i reflektirati na van.

Ali nećeš majci. Znam još uvijek veliku hrpicu sugrađana, koji ga i dalje doživljavaju (i žele) tek kao romantičnu nekadašnju austro-ugarsku provincijalnu varošicu, s uljudbenim vrhuncima poput küssdiehand lju'm ruke milostiva, kapuciner na Trgaču, Ivo Robić u Gradskoj kavani, pranje subotom i izlet u Samobor, a svi ostali dojdeki neka se ukalupe, pokore i smanje taj naglasak koji remeti spokojno agramersko kajkavsko kreketanje u bari pod Gričem.
Znate, taj Vaš neandertalski folklor i ona groozna ojkanja možete si imati jedino u kontroliranim uvjetima - na Smotri folklora, 'ne?


Ima tu i prvotna greška, jer se kao nekakav ZG copyright prisvajaju uljudbenosti koje jednako vrijede i općeprihvaćene bi trebale biti i u Sinju i Vodnjanu i na Trešnjevci. Još će k tome prvi koji će to svakom "dojdeku" željeti saopćiti nažalost, počesto biti nekakav BBB, rođen obično od samih roditelja dojdeka u nekoj sivoj novogradnji preko Save (svi smo mi u biti dojdeki, koliko ima potomaka pra-zagrepčana uopće? 100?) , a koji pri tom ne vidi problem ako nakon tekme malo popiša koju fasadu istog tog rodnog grada "u srcu" ili razbije koji njegov izlog/glavu.
Umjesto fino u Tojalet:


Ma pokoriti da, ali ko što rekoh - samo uobičajenim pravilima ponašanja. A hoće li u glavnom gradu moje države podosta ljudi parati osjetljiva agramerska uhašca dalmatinskim ili (smijem li to naglas reći?) hercegovačkim, istarskim ili bilo kojim naglaskom i narječjem, pa i svojim sitnim lokalnim navikama, nekmoli i glazbom i hranom - ha čujte ljudi. Zagreb nije više iz vremena kad je imao 25 tisućaka born and breed rasnih i genetski neizmješanih staropurgera ( poput Silveka Degena, rođenog u Bjelovaru ) stješnjenih u dometu praćke oko Harmice.
Mislim nažalost, da je to vrijeme Zagreba konzerviranog u samozadovoljnu K&K letargiju - prošlo. Mnogo lijepoga Zagreb ipak s dojdekima pa ČAK i njihovim običajima dobija, siguran sam. Mnogo novih potentnih i poduzetnih ljudi koje Zagreb jednostavno privlači gravitacijskom silom i vlastitom produkcijskom potrebom, a priznali to ili ne, nastale su mnoge nove kulturne i druge državne institucije koje nije imao prije nego je postao istinski glavni grad, da ne pričam da je dobio i nove boje, okuse i mirise.
Jednog Miljenka Jergovića možete mrziti ili obožavati, ali bez obzira što je pravi "zajebani" Bosanac ( lirske duše) koji sluša jednako Nick Cave-a i Bešlića, Zagreb je s njime i mnogim takvima - nešto dobio. Barem nekakvo proširenje svojih skučenih gabarita, rekao bih.

Lošija strana, tj. danak koji ZG plaća kao metropola koja guta, ali i ne stigne provariti sve inpute, doduše - grabež je za pozicijama na vrhu ove lokve podno Sljemena. Jesu li ili nisu za sve krivi dojdeki, ne znam. Tatina fina, u mikro-krugove nevidljive izvana, odlično uhljebljena agramerska dječica su i dalje na vrhu hranidbenog lanca, znam ih sve iz kvarta i srednje škole, znam gdje i što rade i kakav (vrrlo dobar) utjecaj imaju.
A da kradu ili su krali, jednako dojdeki kako i agrameri svih vrsta i iz svih regija (kada se to moglo) - jopet iz saznanja tvrdim. Doduše, neke regije su glasnije i bolje organizirane. I po temperamentu i vlastitoj etnologiji, pa su izvirile van iz podzemlja za glavu višlje od drugih, koji su isto to radili i dalje, samo po tiho. Ali, nemojmo sada biti licemjeri pa svaliti mea culpa na dinarska leđa. Postali su već i jeftini izgovor. Nema njih 4 milijuna, kao svih nas ostalih. I gle čuda, jednako gramzivih. Vidio sam podosta zagoraca i purgera kako cijele familije uguravaju u institucije, sinekure i poduzeća k'o sardine u konzervu.

Bespravna i ina gradnja i sva mafija koja se vrti oko tog businessa sigurno nije jedne provinijencije - njima je svima zajednička religija jedino novac. Tomo Horvatinčić nije pasao ovce na kamenjaru, a onaj cijeli mini grad oko golf terena u Blatu nisu gradili nekakvi zadrigli diše iz Prve Imotske Janjeće Brigade. Takvima golf palica može poslužiti samo kao žarač za vatru pod ražnjem. No, "fina" gospoda vrhunski liječnici i agramerski poduzetnici koji su gradili taj bespravni Babilon ne smiju ostati ekskulpirani - samo zato jer su boljeg pedigrea i ne uklapaju se u predestiniranu sliku nekakvog podivljalog Rojsa za bagerom.
Pa niti zato kaj njihovi donjogradski peseki i pudlice imaju valjda "tak feš" drekece da ih je sramota/šteta pokupit sa pločnika po centru grada. Nek se ostali su-purgeri radije ostanu diviti boji i kompaktnosti istih. Ili još bolje, da ugaze u njih, - za sreću, 'ne?


Od ostalih negativnosti, tu je npr., kako se i kukumavčilo neki dan (uz već znanih par narodnjačke bircuza na rubovima grada), pokoje stidljivo kolce čak i oko Posvećenog Manduševca;
Dobro, i generalno uzajamni kulturni šok onih trvrdokornijih, s jedne i druge strane.
Ali jesemu dragi moji purgeri, pa nije Seka Aleksić s mitraljezom i redenicima održala PinkTV hit paradu na stage-u ili jahala samog Bana u korzetu, sa šajkačom na glavi i puckajući bičem!

Da, dobro - i hračka se sve više po pločniku, piša po zidovima, trešti svakojaka glazba iz automobila - ali da to često rade upravo najbogomdaniji, u agramerska prsa udarajući stanovnici, heb'ga - rade.

Ne znam niti krajnji odgovor na sve izneseno, naravno...ambivalentan sam po tom pitanju, jer sam naravno nostalgičan za "starim dobrim", obično nikad zapravo postojećim, vremenima - ali pokušavam uvijek gvirnuti i preko ulara koji si svi stavljamo kad se suočavamo s okolinom. Mukotrpno je pretvaranje mirnog mjestanca na rubu austrijskog carstva u metropolu, što ZG upravo prolazi - i naravno, tu uvijek postoji i cijena.

Ali da je ta pretjerana kukumavka postala moda, postala je. Kad netko sluša sa strane, u Zagrebu izgleda valjda kao Armaggedon. Bilo tko s kojim pretresam ZG teme, jedva čeka očešati se (onako zavjerenički agramerski, iza leđa "da ne bi neko čul") o dinarce, dotepence i barbare koji su maltene krivi što se ukiselo kapuciner.
Uvijek gorčina, ista ona o kojoj sam pisao u nesretnoj temi o Cvjetnom Prolazu. Uvijek ta negacija. Obje neproduktivne i nemoćne.
I onda na uštrb onoga što je od toga istina i trebalo bi popraviti, nastane uvijek nepotrebni korak dalje - busanje u "urbana" prsa + generaliziranje svakog upliva sa strane kao napad na samodovoljnu imaginarnu tradiciju provincijalnih gradića Gretza & Kaptola od prije 150 godina.

Popraviti Zagreb još više na korist svima - DA; nepotrebne i malograđanske sitno-šovenske predrasude s pozicije veleumnog Nositelja Gradske Lente "Bio sam tu prije tebe :P", koje često slušam - NE.
Kaj se mene tiče, kada mi i neki rođeni agramer, s na pol' svršenom srednjom školom krene, potfutran dragocjenim iskustvima stečenim na tekmama i uz pivčugu, sipati klišeje i generalizacije o "neodgojenosti" dinaraca i inih - i on je u najmanju ruku neodgojen.

Summa summarum, još smo očito na stepenici br. 1 - banalnom suživotu. O multi-kulti ćemo pričati za par stotina godina, valjda... Toliko je Turcima trebalo da nam naprave zadnju multikulturizaciju i sve nas navuku, između ostalog, na kafenisanje.

Post je objavljen 18.02.2008. u 19:19 sati.