nakon dugo dugo vremena
nakon reprogramiranog mozga
i dva zimska sna
u komadu
samo sa kratkim odmorima od odmaranja
baš kad postaneš siguran
da te se više ni jedno poznato lice ne sjeća
onakvog kakav si bio
ni iskrivljene slike
baš ničeg
počneš se pitati
da li si bio samo u prolazu
neprimjetni mali štakor
u mraku uz zid tunela
na kraju kojega
svatko vidi drugo svjetlo
i koliko ih još ima nakon ovoga
znaš da to nije jedini
i koliko dugo uopće želiš
puzati uz zid
i udisati ostatke
tuđeg kisika
od kojeg ti se tako često okreće želudac
random misli nakon dugo dugo vremena
a činilo se kao da ne mogu
uhvatiti ni jednu koja je samo moja
a ne prljava, posuđena, bačena
stvorena samo zato da izblijedi
prožvakana i ispljunuta
a svo to vrijeme ipak
jedina hrana
transfuzija
krive krvne grupe
nabujalom egu
Post je objavljen 18.02.2008. u 17:02 sati.