U časopisu Kritika br.18./1971.god. objavljen je „Elaborat o hrvatskom pitanju“ iz pera hrvatskog političara Ante Trumbića. Budući da je taj elaborat širokoj publici bio nepoznat objavila ga je „Kritika“ a sada ga prenašamo na našem blogu. Zbog duljine i zbog preglednost teksta, Elaborat donosimo u nastavcima. O Anti Trumbiću i nastajanju prve Jugoslavije i njenim političarima pisano je na ovom blogu vrlo opširno u srpnju i kolovoz 2007.
Hrvati su raja
7. Hrvati su poniženi i uvređeni u svojem ponosu i u svojoj nacionalnoj časti. U svojoj kući nemaju nikakva prava, nego samo teške inesrazmjerne dužnosti. Njihova moralna i materijalna imovina jest objekt kojim se iz Beograda raspolaže kako se hoće. Moraju služiti vojsku, plaćati poreze onoliko koliko se traži. Tim porezima i svim prihodima njihove zemlje uzdržava se najprije ovo stanje, koga su oni žrtve. U Srbiji su nekoć bili: Turci raja; slično je sada u nas, Hrvati su raja! Sve se to silom podržava, a pokriva se jednom parolom: »Narodno jedinstva«!, kom je sadržina velikosrpstvo beo¬gradskog tipa. Hrvati nisu narod, oni su »pleme«. Stoga svaki prigovor ili kritika protiv ovoga stanja kvalificira se kao zločin protiv »narodnog jedin¬stva«, protiv »države«. Stoga, Hrvati smatraju se kao rođeni »separatiste«, neprijatelji države, nepouzdani, izvan zakona Ono nekoliko Hrvata što se ponekad vidi na nekim visokim položajima ili u kakvoj međunarodnoj dele¬gaciji, to su bijednici bez moći, bez upliva i bez ugleda, pomno izabrani za ulogu figuranata. Stoga, ovo je »narodno jedinstvo« jedna lažna fraza.
Regnum Croatia - Hrvati u Renesansi
7a. Hrvati reagiraju. Oni imadu narodne svijesti, stoljetne tradicije, poli¬tičke i kulturne. Još u prvoj polovini X. vijeka nastala je nezavisna hrvatska država: REGNUM CROATIAE! dobro organizirana sa jakom kopnenom i po¬morskom vojskom, po svjedočanstvu cara Konstantina Porfirogeneta. Sačuvali su svoju nacionalnu i državnu individualnost kroz sve vijekove; čak i u ustavu Austro-Ugarske Hrvatska je bila priznata kao politička nacija.
Hrvati su bili aktivni saradnici za vrijeme Renesanse koja je dala dana¬šnju civilizaciju. Dokaz su tomu veliki hrvatski slikari, kipari, naučenjaci u Italiji, kao i mnogobrojni umjetnički spomenici hrvatskih majstora po hrvat¬skim zemljama, osobito po današnjoj Dalmaciji, u kojoj se rodila naša država »Regnum Croatiae« i bujno procvala. Ovamo spada i naša književnost, pisana hrvatskim narodnim jezikom još pred više stoljeća. I danas ima hrvatskih umjetnika u svim redovima svjetske umjetnosti. Hrvati su stoga jedan HISTORIJSKI NAROD sa svojom političkom i kulturnom prošlošću i to jedan od najstarijih u Evropi. Hrvatski narod nikad nije trpio nad sobom kraljevu apsolutnu vlast, vladao je uvijek ustavno. Još g. 925, dakle pred 1007 godina, kralj je Tomislav predsjedao hrvatskom državnom saboru u kršćanskoj kate¬drali u Splitu, katedrali apoštolskog ranga, u bivšem Mauzoleju cara Diokleciana, kao nasljednik u hrvatskoj zemlji rimskih imperatora. I g. 1918. hrvat¬ski je sabor u Zagrebu razriješio, snagom svoga historijskog i pozitivnog prava, vezu sa Bečom i Peštom i proglasio državnu nezavisnost Hrvatske. To je bio legitiman, a ne revolucionaran akt s razloga, što su dogođaji bili onemogućili dalji opstanak zajednice zemalja Habsburške monarhije, u kojoj je i kraljevina Hrvatska bila, po ondašnjem ustavu (nagodba) jedan ravno¬pravan član. Danas, kad su Hrvati pali pod uzurpiranu hegemoniju Beograda, postali su u ime »narodnog jedinstva« bespravno »pleme«, stvarno »raja«.
Post je objavljen 21.02.2008. u 07:00 sati.