Na današnji dan 02.ožujka 1912. rodio se pjesnik, pisac i nakladnik Vinko Nikolić. Tako da smo, gajeći dobre, lijepe prijateljske odnose, godinama na današnji dan slavili Vinkov rođendan, sjećajući se pri tome i moje mame koja je također bila rođena 02.ožujka. Nakon smrti Vinka Nikolića Hrvatsku Reviju je kao glavni urednik preuzeo Boris Maruna. Zamiolio me je da za HR 3-4 1997. napišem tekst o Vinku Nikoliću s posebnim osvrtom na djelovanje Vinka Nikolića u Njemačkoj. Odlučio sam se taj isti tekst iz HR prenijeti na mom blogu da obnovim uspomenu na Vinka Nikolića. Tekst ću objavljivati u nekoliko nastavaka zbog njegove duljine.
TEŠKO mi je započeti neku vrstu nekrologa-sjećanja na Vinka Nikolića, kad još i sad, tolike mjesece nakon njegove smrti, gotovo svakodnevno, nekako očekujem da ću odjednom na Jelačićevu placu ugledati njegovu markantnu sijedu glavu i da će me, sa samo njemu svojstvenom gestom pozvati na kavu.
Zaista, uz Vinka nikad nisam mogao povezati pojam bolesti. Svi mi oko njega, naime, bili smo katkada bolesni, pa i oni mnogo mlađi, ali on je uvijek, barem naizgled, lako odolijevao i starosti i svim bolestima. Usprkos poodmakloj dobi, marljivo je izvršavao sve svoje obveze, a te su se nerijetko sastojale i od vrlo profana, fizičkog rada.
Dobro ga se sjećam kad smo zajedno, na jednoj od naših emigrantskih izložbi knjiga, vukli pakete s izdanjima Hrvatske revije prema izložbenom prostoru. Prije bi meni dosadilo nego njemu, a tada je već imao više od sedamdeset: "Vidiš koliko je kultura teška", šalio se i na moj i na svoj račun. A kad god spomenem Vinka, želim to naglasiti odmah na početku, mislim i na njegovu suprugu Šteficu.
Iako je sva slava i ugled urednika i nakladnika, koje je Vinko nedvojbeno zasluženo i uživao, pripadala samo njemu, Štefica je svojom svakidašnjom suradnjom s Vinkom bitno pridonijela uspjehu Hrvatske revije i kao časopisa i kao nakladničke kuće. U emigrantskim uvjetima, Vinko jedva da bi mogao sam obaviti taj golemi posao.
Hrvatska Revija u Njemačkoj
Novi urednik Hrvatske revije zamolio me da opišem djelovanje i veze Vinka Nikolića s hrvatskom emigracijom u Njemačkoj. Vrlo opširna i zahtjevna tema. Uz to, s obzirom na prijateljstvo koje se razvilo tijekom godina između obitelji Nikolić i Cerovac i s obzirom na kumstvo, to je i vrlo intimna, obiteljska tema.
Dakle, sva je prilika da ću temu lako i sigurno promašiti. Neće to biti prvi put ni meni, a ni novom glavnom uredniku. O njoj bi, dakako, mogli, možda i s većim pravom i s više podataka, pisati oni Vinkovi prijatelji koji su također živjeli u Njemačkoj i s kojima se Vinko sprijateljio mnogo prije nego s nama Cerovcima. Ponajprije tu mislim na gospođu Ivonu Dončević, koju je s Vinkom i Šteficom vezalo dugo i iskreno prijateljstvo, ili na Nikolu Kovačića. Ili na dugogodišnje suradnike HR kao što su npr. Gojko Borić i mnogi drugi. I tek se evo pišući prisjećam mnogih gotovo zaboravljenih, iskrenih Vinkovih l?rijatelja, kojih više nema među nama: vlč. Franje Lodete, fra. Dominika Sušnjare i nadasve vlč. Vilima Cecelje.
Post je objavljen 02.03.2008. u 07:00 sati.