
moj maleni svijet prodrmao je jedan pogled
nakon kojeg je slijedio vragolsti osmijeh
pa pregršt riječi slađih od jagoda sa šlagom...
kao da je namjerno prolazio crnim novim autom
mojom malenom zagrebačkom ulicom
i znao da ću se odmah okrenuti kad potrubi...
samo tako me uz osmijeh otpratio do dućana,
čekao me mirno i staloženo
onako zgodan i zločest, s tim naglaskom...
i mrtav hladan trese moj svijet porukicama
čeka da padnem jer sam odavno trebala
na taj njegov neodoljivi šarm...
govori kako bi nam bilo da sam slobodna kao ptica
da mu dopustim da se približi
da popustim tim njegovim čarima...
ali moja duša i tijelo već 10 mjeseci
pripadaju drugome i to nitko, baš nitko,
koliko god mi potresao svijet, neće promijeniti
Post je objavljen 18.02.2008. u 13:04 sati.