Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/travels

Marketing

Balavac

Mislio sam u dobrom starom običaju napisati post na aerodromu, ovaj put Frankfurtskom, ali nakon sto sam skužio da sam opet dobio herpes i to nakon sto sam se riješio prijašnjeg, popizdio, opsovao hladnoću, svoj imunitet i sve po spisku pa me prošla želja za pisanjem.

Evo zahvaljujući nekim ljudima skužio sam da bi bilo vrijeme da napišem opet post. Iako sam u Bahrainu opet, ovaj post će još uvijek biti u domeni "Zamijetio sam", znaci uopće nema veza sa putopisima, već sa mnom osobno.

Kako sam ovih dana bio doma, došlo je vrijeme kad sam morao posjetit sve i svakog do koga sam mogao doći. Došlo je i do toga da sam posjetio dva frenda iz srednje škole. Obojica su se nedavno oženili, te su oba novopečeni roditelji. I tako odlučim ja njih podsjetit (pričam za jednog koji je dvije godine mlađi od mene), lijepo se ja najavim, kupim darove i za njih i za klince, ali kad sam došao do njih, opet se javio onaj glupi osjećaj koji uvijek imam.
A to je da se ja pokraj roditelja koji su mlađi od mene ili istog godišta osjećam kao zadnji balavac koji još uvijek siše maminu sisu, te živi kod roditelja i pita dal može uzeti auto. Koliko god pokušao psihološki skužiti zašto je to tako, nije mi jasno.

Mislim, mogu reci da sam prilično zreo za svoje godine, imam dosta odgovoran posao, školovani sam, financijski potpuno neovisan, putujem po zemljama i mogu iskusiti stvari o kojima puno ljudi samo sanja. Međutim čim sjednem pokraj nekog sa klincem u rukama, ja se osjećam bar 15 godina mlađe od njega. A čak sam dobar sa klincima, pa opet ne kužim.

I tako ja pričam sa frendom dok mi u pozadini glave samo zuji, koji si ti balavac, vidi ovaj već ima djecu, kakva je to odgovornost, bla bla bla.
To mi se događa uvije, bez obzira je li ta osoba obličje neodgovornosti ili ne.

Bojim se samo kad Kornelije dobi klinca, hihiihihhihi.
A kad malo bolje razmislim, mislim da bi bio dobar roditelj, te sam svjestan svih odricanja koje roditelj mora učinit, ali opet me taj glupi osjećaj ne napušta.

Najčudnije je da ako je netko stariji od mene par godina, tada mi se to ne događa. Sad je li to neka glupa manifestacija straha ili nisam spreman na to ili sam samo čudan.

Da li netko ima kakvih ideja :-)))

P.S.
Kako je opet lijepo biti na +25 stupnjeva. Doma sam smrzao dupe.


Post je objavljen 18.02.2008. u 11:42 sati.