Mili moji, gotova sam s kemoterapijama!!! I posljednjim bočicama s tekućim lijekovima poželjela sam dobrodošlicu. I čvrsto odlučila ne dopustiti da mi se ovakvo što ikad ponovi. Uz podršku mojih najbližih i vašu podršku, uz sve vaše komentare, poruke, odvalila sam to razdoblje života. Hvala vam najljepša!
Bilo je stresno, frkovito, na trenutke bolno, dobrim dijelom neugodno. Ne znamo što smo sve u mogućnosti preživjeti i predurati, dok nas nešto ne strefi. I koliko god mislili da smo hrabri, strah nas pronađe. I koliko god mislili da smo krhki, nađemo snage.
Sad ću odmarati i uživati. Mjesec dana Mediterana. Potom slijedi zračenje, ali to je već neka druga priča. Nema nus-pojava, ili su zanemarive u odnosu na proživljena iskustva. Moram slijedećih pet godina piti hormonalne tablete. Pit ću. Ukoliko ne dođe do ponovnog pojavljivanja zloćudnih stanica u organizmu u roku tih pet godina, smatra se da je osoba potpuno izliječena. Ja si to želim svim svojim bićem.
Ovog tjedna počinjem s angažmanom u Zajednici žena Bujštine. Valja aktivirati Klub za borbu protiv raka dojke. Valja pripremiti projekte, isplanirati predavanja, obilježiti Dan narcisa. Smisliti strategiju moljakanja za donacije. Lakše je većini dati novac za sport ili zabavu nego za bolest il slično. A mi se žene bavimo em zlostavljanjem u obitelji, em skrbi o socijalnim slučajevima, em bolestima... i baš smo zapele pomagati i spašavati svijet.
Post je objavljen 18.02.2008. u 10:10 sati.