Protezanje..........u kasnu noć,
ruke visoko iznad glave za rano jutro,
između dva gutljaja kave
vrat se uvlači u toplinu njedara...
Ne moram sklopiti oči iako
sanjivo položene na pola,
izazivaju uzdah. I duboki udah.
O koliko sam te puta vidjela
omotanog u vrelu strasti,
u borbi sa željom da ti glasno
izgovorim ime...
Ali ti me čuješ...
izoštrena čula primaju vibracije, znam.
Uranjam u toplinu tvoga vrata,
šuškam kosom kao budilica,
klizim u želji za ispunjenjem.
Sve dobiva novi smisao
kada su kockice posložene.
I kuhanje...užitak koji nepcu pruža ljubav.
Čak i ona nerođena...
Klinička smrt za novo, nasmiješeno sutra.
Čuda su moguća,
čudaci nastanjuju Svijet.
Post je objavljen 18.02.2008. u 07:36 sati.