E ta riječ život. Tako mala riječ, a tako puno znači. Svatko život na svoj način doživljava. Netko smatra da je život dar kojeg treba znati dobro iskoristiti jer jedanput se živi. Često si razmišljamo kako je sve nastalo. U školi smo učili dvije teorije. Jedna je da je svijet nastao velikim praskom, druga je sa vjerske strane da nas je Bog stvorio. Kada smo to učili još u osnovnoj školi nije nam bilo jasno kako to da nas jedni uče jedno, a drugi drugo. Onda smo si postavljali razna pitanja na koja nismo znali odgovore. Tako i sada ljudi imaju podijeljena mišljena. Mislim neka svatko vjeruje u što želi jer ipak svaki čovjek ima svoje mišljenje. Ja vjerujem da je Bog stvoritelj svega i ne tražim nikakve dokaze za to. Jednostavno sam vjernik i vjerujem u to. Znam da mnogi ne vjeruju u to, ali to je moje mišljenje. Rođenjem prvi puta ugledamo svijetlo ovoga svijeta i prvi puta udahnemo. Rođenjem sve počinje i krećemo u život pun prepreka i stvari koje trebamo svladati i naučiti. Od kako se čovjek rodi on raste i razvija se. Kroz to razdoblje odrastanja učimo najviše i izgrađujemo se za ostatak života. Iako je život prekrasan ima i onih dana kada tako ne mislimo. Naravno da ne može sve biti lijepo i krasno pa je zato tako i u životu. Kroz život se susrećemo sa nizom prepreka i problema, pokušavamo ih uvijek prevladati i krenuti dalje. Često se dogodi da dolazimo do nekih prepreka preko kojih nećemo uspjeti preći nego se spotičemo i padamo. Ali čovjek je takav, jednostavno uvijek pokušava preći preko svega i rijetko kada odustaje. Mora se biti odlučan u nečemu jer nema uspjeha bez truda. Ako želiš nešto imati moraš se i potruditi. Živi se jedanput i nikad više. Sve što napravimo nećemo moći ispraviti. Život će brzo proći i doći će kraj. Ostati ćemo samo u sjeni da smo jednom hodali ovim svijetom. Jednom hodali i nikad više. Jer život je vlak u koji uđemo kad se rodimo i u kojem se vozimo do naše posljednje stanice…
Post je objavljen 18.02.2008. u 00:32 sati.