S obzirom da se često susrećemo sa određenim pojmovima u novinama, knjiga i medijima o kojima imamo percepciju ali možda ne znamo točno što znače, a s obzirom da ih puno ponavljam u svojim postovima, mislio sam da nije loše dati objašnjenje pojmova diktature i totalitarizma, a sa znanjem o značenju tih pojmova možemo svaki za sebe današnje stanje u Hrvatskoj usporediti sa prijašnjim stanjem u komunizmu odnosno u Scijalističkoj Republici Hrvatskoj i komunističkoj Jugoslaviji, i sami zaključiti koliko se naše društvo odmaknulo od toga stanja opisano u objašnjenju pojmova "diktatura" i "totalitarizam".
Dijametralno suprotni primjer od Francuske revolucije je Ruska revolucija, koja je počela u veljači 1917. godine, a nastavila se u listopadu iste godine pod nazivom takozvane Oktobarske revolucije. Francuska revolucija dala je čovječanstvu u nasljedstvo veličanstvenu Deklaraciju o ljudskim pravima dok je Oktobarska revolucija čovječanstvu ostavila teško naslijeđe totalitarnog komunizma, kao što se vidjelo na primjeru Hrvatske kojom su nakon pada komunističkog Berlinskog zida zavladali bivši komunisti koji su uspostavili lažnu demokraciju i nisu dopustili da profunkcionira pravna država.
Ruska revolucija, koja je počela još za vrijeme Prvog svjetskog rata, predstavlja najočevidniji (najeklatantniji) primjer kako jedna revolucija ne mora nužno završiti u demokraciji (kao što je krajnji rezultat Francuske revolucije demokracija i republikanizam), već nasuprot, terorom, diktaturom i genocidom.
Kako bi spasio obnovljenu demokraciju u Rusiji, predsjednik Ruske Federacije, bivši komunist Boris Jeljcin, tenkovskim je granatama istjerao sovjetske komuniste iz parlamenta (Dume), ukinuo Sovjetski Savez (SSSR), donio demokratski ustav i “otpustio” iz bivšeg Sovjetskog Saveza one države i narode, kao na primjer baltičke nacije, koje su iskoristile svoje međunarodno pravo na samoopredjeljenje. U Rusiji je nakon sloma komunizma 1991. uveden kapitalistički sistem, prvi put nakon 1917. godine: slobodno ekonomsko tržište i privatno poduzetništvo te privatno vlasništvo. Vlast je u Rusiji podijeljena između institucije predsjednika i parlamenta, između reformiranih komunista, uvjetno demokratski orijentiranih, i komunista. “Revolucijom odozgo” srušen je 1991. u Rusiji komunizam nakon 70 godina krvave vladavine komunističke bande, ali ostali su komunisti u vlastima, kao skriveni komunisti ili kriptokomunisti (i raspršeni po raznoraznim novoosnovanim političkim strankama, u koje su se infiltrirali), ostala je komunistička politička stranka i komunistički pokret. Komunistički zločinci u Rusiji nisu odgovarali za svoja protupravna zlodjela. Žrtve komunizma doživjele su samo uvjetnu i teoretsku, ali ne i sudbenu rehabilitaciju. Za razliku od Njemačke, gdje je egzemplarno suđeno nekim bivšim komunistima, u Rusiji i u Hrvatskoj, primjerice, kršitelji ljudskih prava među bivšim komunistima (staljinistima/titoistima) nisu odgovarali za počinjene zločine, čak ni 18 godina nakon rušenja komunističkog Berlinskog zida od 9. studenoga 1989. godine.
Totalitarizam ili državna diktatura komunista ili nacista, lijeva ili desna ekstremna ili bilo koja ekstremna (krajnja) politika izbacila je iz svog stroja za mljevenje nevinih ljudi uvijek isti rezultat: ŽRTVE. Totalitarizam oduzima čovjeku njegove osobne slobode, sputava mu njegov slobodnomisleći duh, njegovo dostojanstvo. Narod u totalitarizmu ostaje bez neovisnosti (souverainiteta) a svu vlast ima mala skupina samozvanih vlastodržaca (klika ili banda političkih razbojnika i ubojica) koja se na vlasti održava isključivo pomoću represivnog državnog aparata (policije, vojske i tajne političke policije) s naglaskom na tajnu (obavještajnu) službu kojom se špijuniraju, uhode i prisluškuju (vlastiti) građani. Posebno poniženje za građane predstavlja suradnja (doušništvo) za tajne službe (suradnja pod ucjenom i/ili manipulacijom) kojom vrbovani prokazuju (cinkaju) svoje prijatelje, znance, rodbinu, obitelj, kolege ili bilo koga. U diktaturi se diktatori održavaju na vlasti i pomoću laži, za koju je najpogodnija medijska propaganda. Klika koja u diktaturi vlada nije ništa drugo nego doslovno opasna banda ubojica. Takvi su bili u 20. stoljeću svi vladajući komunistički režimi u svijetu uključujući jugoslavenski titoistički. Takav je bio njemački nacistički režim, takvi su bili desno-ekstremni južnoamerički režimi vojnih junti*, i neki lijevo-ekstremni marksistički režimi u Africi. * Junta (fonetski se čita: hunta)… (španjolski: junta) skup, skupština; vlastodršci koji su na vlast došli državnim udarom ili prevratom protiv (demokratske) ustavne vlasti.
Po definiciji rječnika stranih riječi, imenica „diktatura“ znači neograničenu ovlast jedne osobe ili skupine ljudi u nekoj državi, na pr. neograničena vlast vojske, ili „dikatura proletarijata“ – političko gospodstvo boljševika i komunističke partije, staljinista/titoista, maoista i t.d., diktatura marksizma/lenjinizma/staljinizma/titoizma; diktatura je autoritarno vođena država, ili samovlast jednog nedemokratskog režima.
Def... Imenica „totalitarizam“ dolazi iz latinskog i znači tendenciju u svim područjima društva u jednoj dikatorskoj državi da se zavlada i vlada nad čovjekom i svom njegovom imovinom i nad tim što čovjek jeste, i da se uspostavi i razvije birokratski vladajući aparat za uništenje čudorednih načela koja ograničavaju državu; potpuna vladavina nad čovjekom i njegovom privatnošću, samosviješću i autonomijom u izražavanju mišljenja; potpuna kontrola režima (nedemokratske) vlasti nad sredstvima javnog priopćavanja, medijima, tiskom, krugovalom i televizijom, internetom, cenzura nad informacijama, i instrumentalizacija pravosuđa, i samovoljne odluke, i diktatorske uredbe sa zakonskom snagom uz formalnu potvrdu nedemokratskog parlamenta, registracija ljudi i zloupraba osobnih podataka i t.d.
Najvidljivi primjeri totalitarizma su postojanje koncentracijskih logora.
Post je objavljen 18.02.2008. u 00:03 sati.