Bila sam ostavljena. Bila sam prevarena. Pak sam bila odlučila da za mene nije život u dvoje i da ću ja dalje sama. Pak sam cca 10-ak godina živjela sama , sa tu i tamo nekim vezama koje nisu trajale duže od treptaja oka.
Jerbo mi se nije dalo ponovo bit ostavljena, ponovo bit prevarena.
Bila sam naučila na taj samački život, nisam bila usamljena samo sam živjela sama. Kad sam htjela društvo pronašla bih društvo.
I onda je u moj život ušetao Muškarac. Uporan i naivan /zanesen, neiskvaren/. Naivnost mu je dobro došla jer je njome rušio moje pomno građene utvrde. Pak sam se zaljubila.
Onda je u moj život ušetao i mali pas. Za jedan Božić mi ga je Muškarac poklonio. Jer je čuo kako govorim "htjela bi htjela imati psa".
Prvih 9 mjeseci života malog psa za mene ništa drugo nije postojalo. Samo on.
Liječio me. Tada sam bila došla sa operacije. Bila sam na bolovanju, sva nikakva. Nastale su komplikacije. Poremećen centar za ravnotežu. Liječenje se produžilo. Svako sam se jutro dizala sa vrtoglavicom i to je trajalo mjesecima. Ujutro bih se bila digla plaćući. Jer vrtoglavica nije prolazila. Znala sam se rasplakati i usred nekog razgovora. Bilo gdje. Plakala sam (od nemoći) svaki dan. Ne namjerno. Ne da izazovem sažaljenje, nego od nemoći.
Morala sam se ponovo učiti hodati. Zažmiriti mi je bila muka. Bojala sam se zatvorit oči.Učila sam stajati na jednoj nozi. Hodati ravno. Učila sam hodati a da se ne moram držati za zid. Teturala sam kao pijanac. Dva metra a da ne zateturam bio je uspjeh nad uspjesima.
Završila sam kod psihijatra sa depresijom. No u depresiji ili ne još uvijek sam imala zdravog razuma da bih shvatila da je psihijatrica budala.
Pak sam odlučila otić od nje i sama se izliječiti.
Trebalo je hodati. Puno hodati. Tako je rekao liječnik koji me je operirao "morate jako puno hodati".
Te smo mali pas i ja hodali do iznemoglosti. On je bio mali i nije mogao puno pa sam ga nosila.
Muškarac je radio. Ja sam bila sama sa malim pasom. Doma. S vrtoglavicom. Sa svojim suzama. Sa strahom da to nikada neće proć.
Nas smo dvoje hodali i hodali. Po snijegu, po suncu, mjesecima smo hodali. Za nas ništa drugo nije ni postojalo nego hodanje.
Oboje smo učili hodati. Nasip smo ishodali za tri života. Kad bismo izašli iz kuće ispod 3 sata hoda nije dolazilo u obzir. Mali pas nije toliko mogao pa sam ga nosila. Ili u torbi ili u ruksagu, ili naprijed zamotanog u maramu oko struka. Već su nas na nasipu svi poznavali.
"oho, vas dvoje idete u šetnju?" bilo je često pitanje.
Učila sam ga da se popne uz stepenice. Učila ga kako se piški. Gledala kad je digao nogu pa padao. Učila kako se jede. Učila kako se hoda uz nogu. Vikala kad je izletavao na cestu. Bila s njim svake sekunde u danu. Poznavala sve njegove mušice.
Jer nikog drugog i nije bilo. Ljudi idu svojim putem, svojim poslom. Nikoga ne zanimaju bolesnici i mali psi.
Mali me pas izvukao iz depresije. Mali je pas brisao moje suze. Popeo bi se na krevet i lizao mi suze. Mali je pas dolazio k meni i sjeo u moje krilo i mazio se. Mali me pas dizao kad sam bila u najgorim stanjima. Jerbo je mali pas morao ić piškit. Obriši suze i kreći van.
Malo pomalo, nakon 9 mjeseci vrtoglavice su bile sve rjeđe i rjeđe. Mučnine sve manje. A mali pas postao je sexsualno zreo pas.
Mali pas me vratio u život.
Sad je na meni red. Ako je on mogao samnom prolazit sve to, onda ja mogu stajat na nasipu 2 sata i smrzavat se da bi on dobio ocjenu.
Ako je ocjena uvjet da mali pas ima sexualni život, onda će on ocjenu i dobit.
Možda je moja vezanost uz njega bolesna vezanost.
No nas smo dvoje prošli puno toga skupa. Bili smo sami i bili smo zajedno. Oslonjeni jedno na drugo. I sada još uvijek, nakon 3 godine, nakon što više nismo tako jako skupa kao prije, kad mu se nešto dogodi dotrči do mene. Kao da mi govori "vidi što su mi napravili".
Onda ga ja pomazim po glavi i on otrči svojim putem.
Možda sam patetična ali malom pasu sam zahvalna i volim ga. Volim ga jako.
I nekako mislim da je vrijeme da ja odradim svoj dio posla. On je svoje odradio. I to za odličan.
Ako ja tom ocjenom mogu njemu pružit sexsualni život onda će on ocjenu i dobit!
Post je objavljen 17.02.2008. u 20:21 sati.