znam da mi ne vjeruješ ništa i to me ubija, ali eto moram izgovorit ono što pokušavam a ti mi ne dozvoljavaš jer si stvorio kameni zid oko sebe..
prvo Volim te neizmjernom ljubavlju to znam od prvog dana od kada sam te upoznala da si ti taj, ali jednostavno sam se bojala sama sebe i iz tog razloga stalno biježala i kupila hrabrosti jer znala sam ti si taj.
sad danas sjedeći za kompom i pišući svoj blog koji pišem da ga jednog dana otkrijem tebi pa da sve ono što mi nisi dopustio da izgovorim svojim nekad vrlo čudnim ponašanjem ti izgovorim.
jučer jučer sam bila toliko sretna što sam provela vrijeme s tobom, i jednom si me pitao zašto sam nesretna ako znam šta želim, eto srećo iz tog razloga što ja to što želim želim cijelo vrijeme a ne na kapaljku odnosno dva sata jednom tjedno..
znam da se mi susrečemo svaki dan takva nam je očigledno karam i jednostavno drugačije nemože, ali znaj da me boli činjnica ako se nas dvoje volimo, a ja tebe volim iz kojeg razgloga nebi provodili vrijeme zajedno, znam da si imo nekoliko neuspješnh veza gdje ti je srce bilo slomljeno, ali gel i ja sam ih isto ima nekoliko, pa svejdno živim i usprkos strahu borim se ne stojim skrivena u svojoj čahuri gdje ništa nije poljljano i gdje ništa nije smeteno već je sve eto tako dogovoreno kao kod tebe...
iskreno boli me činjnica ko se ja i ti posvađamo odnosno želim reći nikad do sad ni u jeednoj vezi nisam osjetila to da kad bih ima konflikt s nekim da bih se osjećala kao da me dio fali , kao da dijela mene nema, i nikad se nebih osjećala toliko izgubljeno kao u našoj priči.
mrzim naše rastanke jer znam da se neču leć pored tebe i usnit i znam da nemogu se budit s tobom a to je ono što najviše želim,,
neznam zašto sam i sama bila uvjerna u činjnicu da ono što želim iz svega srca i cijeli svijet se okrene da ja to dobijem kad ja za tobom žudim već neko vrijeme i k mogu se složiti s činjnicom da sve mora sjest na svoje mjesto ali stvarno mi nije jasna onda ona gledaj ako se volimo kao što ja osjećam zašto ne provodimo vrijeme zajedno mislim komplicirano je jasno mi je ali znam isto tako da postoji mogućnost jer ako nekog voliš želiš provodit vrijeme s njim mislim bar ja želim..
ko sam ja da sudim drugima to je istina ali te neke riječi koje stoje u zrako praznom prostoru između tebe i mene ubijaju me.......
znam reko si mi da nemam razloga se ubijati ali gledaj ni sama neznam na čemu sam i moja duša umire, dobro mi je tri dana četvrti pukenm i nemogu si pomoč a to sve je samo iz razloga ja neznam na čemu sam sa tobom i molim te daj se izjasni, ako ti ovu našu priču ne smatraš više zanimljivom samo mi reci da duboko udahnem i krenem dalje, odnosno daj me pusti da krenem dalje ako ne misliš ništa jre ja stvarno se više ubijat nemogu..
u meni ima ljubavi i života za 10 ljudi a nemogu ju podjelit s tobom kojem bih je najrađe dala jer stvaraš takav zid oko sebe i praviše se nedodirljivim a ja ja bih sam da mi dopustiš da te volim....
iskreno budim se s tobom u mislima, lježem s tobom u mislima, sanjam te ja nemogu tako svaka druga misao u mojoj glavi si ti, iskreno ja bi da ova agonija završi ma koliko god ona mene boljela jer želim živjet, želim disat sve to želim s tobom, a ko je to nemoguče tako želim da mi kažeš i da krenem sama jer moje tijelo postaje letargično, moj um statira , i ja tako gledam život kako prolazi a najrađe bih izašla van i duboko udahnula i krenula korak po korak.......
najrađe bih se dogovorila sama sa sobom i krenula, nebi mi bilo prvi puta , ali svaki puta ti moji dogovri sami sa sobom završe tako da jednostavno sve padne u vodu u sekundi, i taj dogovor traje nekoliko dana mene same dogovorene sa sobom i kad ono eto nekog da mi sve pomuti , dogodilo se tako više puta tako da ovaj puta želim postupiti odraslo sa tvojim " mi smo se već rastali samo još čekamo na to da krene vlak "
znaj jednu stvar stvarno te jako volim, i zaljubljena sam u tebe godinama od kad te znam, ali isto tako mogu živjet sa saznanjem da moja srodna duša postoji tu na zemlji i ja sam je upoznala, znam gdje živi kak izgleda, kako se ljubi, ali ne želim više živjeti u agoniji zvanoj ludilo.
Post je objavljen 17.02.2008. u 17:54 sati.