Marketing
Daytona 500
Ah, Daytona 500...kako me naziv te fantastične utrke vraća u najranije djetinjstvo...i kao što nekome rekoh jučer, prije par godina desilo mi se nešto što je na neki način okrenulo nekakav prekidač u mojoj glavi i iznenada sam počeo pamtiti stvari...bitne i nebitne...i ne samo pamtiti, već je s tom promjenom došla i bujica sjećanja koja seže u sam osvit mog postojanja (takve stvari se obično dogode u starosti, hmm)...
A ta bujica donijela je i sjećanje na beskrajne sate koje smo provodili kao djeca igrajući se s našim malenim autićima u pijesku...i imenom utrke koja nas je već onda pratila. Kako i zašto...ne znam...možda iz nekog filma, možda iz ustiju mog oca koji je bio, blago rečeno fanatik za sve vrste auto-moto sporta, ali u konačnici, to i nije toliko bitno...
Ta utrka već mi dugi niz godina predstavlja onaj dan kada je došlo vrijeme da se probudim iz zimskog sna...i predstavlja proljeće još jedne sezone oktanskih događanja koja su pred nama... zapravo samo kao uvod u Formulu 1 koja starta za manje od mjesec dana...
Ali već kad sam spomenuo F1, ove će se godine desiti za mene nešto potpuno novo...pa čak i strano...naime, većinu utrka ove sezone neću gledati uživo! To je nešto što ove godine nisam baš planirao, ali svaka promjena je obično dobro došla, zar ne...posebno ako prema razlogu te promjene osjećam jednaku, ako ne i veću "ljubav"...ovaj put ipak nije riječ o ženi, iako se ne bih osobito bunio i da jest, ha! (upornost se valjda isplati...tko zna, možda me i u tom segmentu ove godine nešto iznenadi...?)
Razlog su naravno softball i baseball koji će me ove godine gotovo svakog vikenda do kraja devetog mjeseca (možda i duže...) udaljiti od moje dosada omiljene nedjeljne zanimacije...zaključavanja u dnevni boravak i urlanja prema tv ekranu iduća dva sata za vrijeme utrke...urlanja prema nekome tko zapravo uopće i ne zna da ja postojim...hmm, ovako kad to napišem i ne zvuči pretjerano zanimljivo, ali o razlozima zašto volim taj sport već je bilo riječi u jednom od prošlih postova, pa ih neću još jednom ponavljati...
Ali to nije sve...ove godine planirao sam otići i na jednu od utrka, ali ipak sam od toga odustao...još je dovoljno godina preda mnom da ponovno okusim i to zadovoljstvo...ako ne i za moj još uvijek neispunjeni san...Daytona Beach polovicom drugog mjeseca...
Zapravo su ove godine zapuhali neki novi vjetrovi u mom životu i to u većini slučajeva baš u onim smjerovima kuda ja to i želim...i za sad uspješno plovim razapetim jedrima uz njih...bilo je raznih vjetrova i prošle godine, ali nisu baš svi oni puhali u željenim smjerovima...
Ali o tome više možda neki drugi put...večeras je ipak...Daytona 500...
Post je objavljen 17.02.2008. u 16:19 sati.