Marketing
Dao bih sve te noći da,da ostanem taj čovjek u tvojim očima.......
Upravo sam kopala po stvarima koje ja nazivam uspomene i čitala sam sve te gluposti koje sam ja pisala i koje su meni pisali i sve one pjesme koje sam nekad davno napisala su me podsjetile zašto sam ih napisala..........
I gledam ja sve te slike,i pronađem pismo jedne od mojih najboljih prijateljica i totalno sam se rasplakala jer mi je čudno da ja s njom sada praktički ni ne pričam,a ako se čujemo,pošaljemo si poruku ili smo na msn-u......
Nema više razgovora o Njima na klupi kraj jezerca,nema više ničega....
I našla sam tri pisma koja su naslovljena na tri osobe kojima ja to nikad nisam dala već sam ih čvrsto zatvorila i nadala se da će jednoga dana,možda,to doći do njih....
Ali neće.......
I kad sam to sve pregledala,htjela sam to vratiti natrag u kutiju,ali jednostavno nije stalo sve,toliko toga ima i osjećala sam se pomalo smiješno jer dobar dio svog života pokušavam zgurati u kutiju,kao da to nisam nikad ni proživjela.....
I baš jučer u gradu sam razmišljala o prošlosti i zaključila sam da neke stvari trebaju ostati zakopane bez obzira na neke moje stavove i razmišljanja......
Možda ih jednom otkopam,pretpostavljam da će to biti jednog lijepog ljetnog dana,tek toliko da vidim da li je to još živo ili je zauvijek umrlo i otišlo............
P.S. koji sam ja...aaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ne mogu vjerovat da neke stvari tek sad vidim!!!!!!!!!!!
to je moja najveća pogreška,brzopletost........sorry......
Post je objavljen 17.02.2008. u 15:50 sati.