svijet je mjesto prištavih erupcija, gnoja i nečisti.
svijet ti može ponuditi zelenilo i priglupe selfhelp knjige, ali na kraju uvijek ostaje prljavština.
volim bijelo okrečene zidove, minimalizam, kisele tavane i dodir ljeta.
pun mjehur živa je napast.
potrošni materijal koji se nikada ne će potrošiti.
kečap moj je prijatelj i njegova sesrica lajt majonese.
proždirah obraze i saugah krv.
moram se obratiti ortaku ugljenu i udovi vodenoj boji.
ružičasto prase skviči u štali, u svom trešastom teen sobičku.
ja se valjam po draču.
čistim svoj ormar od kugla dlake, klupka prašine i odgriženih noktiju.
lisica tupog pogleda. otužna, i popuno dosadna.
ronim kroz klor, izjeda mi oči. lijepo je tu dolje, u prozirnosti gdje tričavi likovi posustaju u svojoj oblosti.
pojela sam košnicu, ispljunula med.
moj svijet pohabana je kutija s dobro poznatim likovima od plastelina. kišne gliste iliti gujavice i plavi mravojedi.
kocke šećera iz kičastog porculanskog nečega. baroknonakaradni preljev i šlag povrh svega. ali, kava je mlaka.
oči tvoje spore hvataš ih po zraku kamenom.
iluzije i emocije zle su. svrbi me mozak jer svi jesu sebični sada.
želatinozni vepar i cvileća plastika.
Post je objavljen 19.02.2008. u 10:11 sati.