"Prokleta amnezija, sve se pobrkalo... Kao da me je jednom noć zatekla u mračnoj šumi, i kao da mi je neko velikodušno ponudio polovinu svog kreveta. Gornju polovinu, svom srećom...
Kao da je i mali crni kos sledećeg jutra skakutao po prozorskoj dasci, ali sasvim je moguće da je on doleteo iz nekog drugog sećanja. Čini mi se da su tu bile i slike, mislim Lenjina i Če Gevare, i još nekih koji se stalno švercuju uz njih, mada bi, što se mene tiče, i to mogao biti deo neke druge uspomene.
Meni je to izgledalo kao da je neko, naloživši mali roštilj "lucifer", koji se prodaje na našoj pumpi, pustio da se briket usija, pa u njega stavio veliki gvozdeni kliker i ostavio ga čitavu noć u toj žeravici. Izgledalo mi je da je ta osoba pred kraj smene, u zoru, prevrnula čamac, uzela užareni kliker kleštama, i jednostavno ga spustila na dno camca, kroz koje je ovaj skliznuo kao opušak kroz sneg...
Da, meni je sve tako izgledalo, ali koji bi se ludak setio da to uradi?
I šta?
I ništa…
Izgleda da sve to na kraju ipak nekako dođe na svoje…"
...eto, malo pokradoh Đoleta... uklapa mi se u ovaj dan poslije subote...
...odoh na jedno kratko putovanje oazom stvarnosti... koliko ću izbivati, ne znam... ne zamjerite...
Post je objavljen 17.02.2008. u 14:35 sati.