Riječi su isto kao i gomila ljudi, nije nužno znati za sve. Odaberi za sebe samo one prave...
..otpjevao je Štulić, a ja sam, sjetivši se tih stihova, baš nešto počela razmišljati o izboru riječi u svakodnevnoj komunikaciji, govornoj i pisanoj, bložnoj i nebložnoj.
Zanimljivo zvuči usporedba riječi i gomile ljudi među kojima za sebe odabiremo samo one prave. Budući da je definicija "onog pravog" vrlo rastezljiv pojam, u velikoj mjeri povezan s osobnim mjerilima i predodžbama svakog pojedinca, tako je i izbor riječi podložan tom subjektivnom poimanju. Tome treba dodati i utjecaj odgoja, i društvene okoline, i kulture u kojoj netko živi, pa i određenog stupnja osobne (ne)kulture.
S riječima uvijek treba oprezno. Čak i one lijepe, izrečene u najboljoj namjeri, mogu zvučati isprazno ako se ponavljaju tek tako. Problem uvijek nastaje kad se u bilo čemu počne pretjerivati. I lijek postane otrov ako nije opravdano uporabljen i pravilno doziran. Tako je i sa psovanjem.
Neću glumiti čistunku i reći da ja nikada ne psujem jer bi to bila vrlo neuvjerljiva laž. Vulgarizmi su sastavni dio svakog jezika. To, naravno, nije nikakvo opravdanje za moje psovanje u bilo kojoj situaciji (primjerice dok vozim), međutim, primijetila sam da su to najčešće one situacije u kojima nema vremena za duga objašnjenja jer je riječ o nekom snažnom trenutnom osjećaju (ljutnji, bijesu, zaprepaštenju, iznenađenju...), koji izazove brzu, nepromišljenu verbalnu reakciju i ekspresivan izraz.
U tom trenutku mozak ispali ono što je sasvim pojednostavljeno, najobičnije, dakle – vulgarno. Izrazim se pojednostavljeno i obično (čitaj: vulgarno) kad u napetoj situaciji nemam vremena za velika objašnjenja pa je najjednostavnije reći: "Jeboteonajkotijedaovozačku!"
Uglavnom, mislim da ono što promišljeno izgovaramo i/ili pišemo u svakom slučaju treba biti – uvjerljivo. Uporaba vulgarizama može biti i opravdana, primjerice u književnosti. Ako se u tekstu opisuje pripadnost nekom naraštaju, određenoj sredini ili društvenoj skupini, onda je logično da će Zvonimir Majdak u romanu Kužiš, stari moj opravdano napisati da je Glista opet furtim ostajao na klupi za rezerve kod neke frajerice, koja je otišla na spoj nekom drugom jeberu...
Bilo bi vrlo neuvjerljivo da je, opisujući takve likove, napisao da je djevojka otišla spolno općiti s nekim drugim mladićem...
Vulgarizmi mogu biti stilski opravdani (ipak, mora se znati gdje im je mjesto, a gdje nije!). U nekim su situacijama i smiješni, ali postoje i slučajevi kad pokušaji izazivanja smijeha isključivo uporabom vulgarizama postanu žalosni. Žalosno je i kad vulgarno postane jedino obilježje nečijeg izražavanja u bilo kojoj vrsti komunikacije.
Post je objavljen 17.02.2008. u 11:40 sati.