Za plodan kršćanski život nužno je biti 'pricjepljen na trs', tj. imati istinsko zajedništvo sa Isusom. To postižemo posvećujući svoje vrijeme, svoje sposobnosti i svoje živote Njemu. Izgrađujući to zajedništvo, mi postajemo sposobni donijeti rod i biti korisni za Kraljevstvo nebesko.
Da bismo na ovom uzbudljivom putu zajedništva s Gospodinom, mogli biti izvršitelji, a ne samo slušatelji Riječi, nužan je proces sazrijevanja.
Mnogi ljudi smatraju da su 'odradili svoje' kada su predali svoj život Kristu i izmolili molitvu spasenja u kojoj su priznali Gospodinu svoje grijehe i zatražili oprost. Ali, to je tek prvi korak.
Čini se da je velik broj onih koji nikada nisu nastavili hodati dalje s Gospodinom. Oni odlaze više ili manje redovno u crkvu, ali njihovi životi nisu plodni. Oni ne daju roda i nisu uistinu postali Gospodinovi učenici i sluge.
Onaj tko je zaista predao svoj život Kristu osjeća snažnu potrebu ugoditi Bogu. Taj poriv je više od želje – on je legitiman cilj koji smo svi pozvani ostvariti. Ugoditi Bogu znači vršiti Njegovu volju, dozvoliti mu da nas poučava, da nas usmjerava i – da nas koristi.
Biti koristan Bogu podrazumjeva nešto raditi za Njega, a da bismo to mogli uraditi moramo biti u čvrstom zajedništvu s Njim – tako čemo čuti njegov glas i razumjeti kamo nas njegov Duh vodi.
Da bi nas mogao koristiti za svoje ciljeve Bog nas najprije mora osposobiti. Naime, kada nas Bog na nešto poziva to je uglavnom nešto Božje veličine, nešto što mi sami u svojoj ljudskoj snazi nismo kadri postići.
Mnogo je toga što mi možemo postići u svojoj snazi. Mnogi su načini služenja nama lako dostupni i možemo ih vršiti bez nekog velikog napora. No, kada nas Bog poziva On želi da napravimo nešto što će proslaviti Njega, a ne nas.
Da bismo mogli biti korisni Bogu u onome za što nas On želi upotrijebiti, najprije moramo dozvoliti Bogu da radi na nama. Ovo će nas možda ponekad zaplašiti ili navesti da posumnjamo u svoje sposobnosti, pa čak i u svoje motive, no duhovni je rast neophodan da bi nas Bog mogao koristiti.
Ako prevladamo tu kušnju, Bog će nas osposobiti i povjeriti nam darove, sposobnosti i strasti potrebne da izvršimo Njegovo djelo.
Dozvolimo li Mu da nas vodi, biti ćemo na kraju u mogućnosti izvršiti ono što nam je ranije izgledalo nezamislivo. Tako će se Bog proslaviti, a mi ćemo rasti u poniznosti.
Važno je pitanje što mi možemo uraditi da bismo Mu služili, kao grupa i kao pojedinci. Usprkos tome što mnogi od nas misle kako nemaju što ponuditi Bogu – istina je sasvim drugačija.
Pred nas je postavljen izazov - odazvati se Bogu na njegov poziv!
Post je objavljen 17.02.2008. u 02:16 sati.