Sredinom prošlog tjedna u Grad je počeo pristizati skijaški cirkus.
Organizatori su se zaista potrudili i bilo je zanimljivo gledati
kako se stvari odvijaju. A i kolači u press centru su bili super.
Silno želim saznati ime caterera, zaljubih se u kolače s limunom kojima ne znam ime.
Unatoč zanimljivosti, umjesto da zaskakujem Bodea Millera i Teda Ligetya po predvorju hotela uzela sam slobodan dan.
Nije da Bode nije zabavan, ali htjela sam se počastiti.
Ovaj vikend označava polovicu programa novinarske školice. Trebalo je to obilježiti.
I tako smo put pod gume pa na more. Na moru je ,naravno, bilo hladno i vjetrovito.
Sunčali smo se u punoj zimskoj opremi i djelovali kao da smo ispali iz britanske
serije . Znate one sekvence kad se Briti šetaju po plaži u proljeće. Užas.
Danas krećemo u nepoznato, novu rubriku o kojoj svi govore vrlo diplomatski.
Morat ćemo ranije ustajati. Neće biti dovoljno kompjutera. Često ćemo zivkati poznate.
Uglavnom, prodajem broj mobitela Davora Gobca i Tarika Filipovića.
Ponude ostavite u komentarima.
Post je objavljen 18.02.2008. u 09:48 sati.