Jedna naša dugo odala s momkon iz susidstva, vinčanja nikako.
Grinta joj mater kad će se više odlučit otić prid oltar.
- Ajme, majko, pita je on mene, ma puno pije pa neće matičar da nas vinča.
- Vinčajte se kad je trizan.
- Bi ja, ma kad je trizan, onda On neće !
E, ja nisan bila te sriće da se ne vinčan i eto, slavi se godišnjica.
Troglava banda pita šta će bit za večeru.
Lako meni za njih, al sad imaju privjeske pa dolazi šesteroglava banda, a to je već posal.
Pašticada mora bit, s mojin njokima, banda neće ni čut za kupovne.
To kad su kod mene, u njihove frižidere uvatila san umjetne, kupovne.
Teke pršuta, paškog sira, francuske, maslina isto mora bit, ne moš odma navalit na pašticadu.
Pašticadu ?
Mala od Sridnjeg ne voli, njoj triba šta ispeć il bacit na gradele, bolje bilu ribu nego meso.
Navija da umisto pršuta lešan obotnicu.
Meni njoki znaju teško past, rađe bi domaću maništru, debelu.
Moj oće sve to, al njemu i nije neka važna večera ako nema odojka, ne triba puno, dosta da pola ispečen.
Obavezno ja jer niko ne zna napravit tako hrskavu kožicu.
Tila san napravit tortu bez brašna, sami orasi i čokolada, al privjesak od Mlađe govori da bi volija biskvit tortu s višnjama i šlagon.
Stariji i njegova taru sve šta in daš, kenjkaju za pit.
Ne znan ni imena vina koja su ka usput spomenili.
Aperitive ne pantin, iman ih godinama, popije se mrvu za koju zgodu i onda stoju do druge, ne pije se žestoko iz čista mira.
Od nas osan puši četri, troje ne grinta al Sridnji krv pije pušačima.
Triba sve to odradit, istrpit, danas ću počet pit tablete za snagu i smirenje, ipak san slavljenica, to je večera u moju čast, moran bit lipa, dobre volje, uređena, odmorena...
Bit će to večera za pet, njima !
P.S. ricetu za pašticadu ala troglava banda zalipit ću drugi put.
Post je objavljen 20.02.2008. u 00:01 sati.