Marketing
........SAMO ZA LJUBAV MOG ZIVOTA.....MOJU SRECU .....VEDRANU..
ej ljudeki.......oprostite kaj vec danas pisem postek ....al eto inspiracija je tu pa tak.......pozam vas sve posebno RYNU I VEGYA ((((ZA KOJEGA PISEM OVAJ POSTEK))))......uzivaj te.......i komaj te....pusHek....
Jutros sam krenula iz tog grada ,a za sobom ostavljala polja i zita zrela. U sebi ponJela osmIJeh tvoj, nas dvoje kako koracamo mokrim ulicama tvoga grada. Savijen pogled dok kisne kapi brisu korake iza nas. Tada sam pozelJela da vrijeme stane, da svaki casovnik ima boju mraka, da nas vrijeme prevari i zauvijek ostanemo tu na mokrim ulicama dok kisica pada, na mokrim ulicama Novog Sad-a.
-A sve je pocelo sasvim slucajno, pojavio se u mom zivotu kao slucajni prolaznik. Kao neko ko dodje i ode sa prvim zrakom sunca. Tih dana nisam ni slutila da ce se savrseno uklopiti u moj idealni svijet, da ce biti cak jedina osoba koja ce uspijeti da mi ukrade srce da podigne moje carstvo, zavlada njime kao da je citav zivot bio tu. To je covijek sa najljepsim pogledom, sa najljepsim osmijehom, njegovo ime meni znaci sigurnost, da VEDRAN, bas ta osoba, a prIJe svega covijek se savrseno uklapa u moje davne snove. On je idealizirao moj savrseno idealni svijet, on ga je sada ucinio jacim i sigurnijim. PITAT CE TE SE ZASTO? A ja odgovor mozda i ne znam, znam samo da se nalazi izmedju redova ove price, ko ne shvati sta ta osoba meni znaci u “MOM TAKOZVANOM IDEALNOM SVIJETU” znaci da uopste nije ni trebalo citati ove redove. -
Veceras zamisljam da vila ja sam, da prolazim poljima zrelog zita da koracam mrakom ka tim najljepsim ocima, i kao da se tu sklapaju oci kao da na kraju tog polja vidim tebe toliko je zelje u meni da te mogu i dodirnuti kroz maštu. A znala sam da ce nas svaki rastanak do slijedeceg vidjenja nositi mastu, moju zelju da tebe poljubim da ti padnem u zagrljaj kao i svaki put kada se rastajemo dok tebe posmatram kako nestajes, gubis se iz moga vida, ali ne iz srca. Ne sa tog mjesta ,tesko da ces nestati i vec su pusta ta moja polja i nikoga vise ne mogu vidjeti samo sjenke mjeseca i zvijezda i zito koje se ogleda u mojoj dusi. A smjela sam se zakleti da vise niko nece moci uci u moj zivot, a sada se branim tvojim pogledom, tim najljepsim ocima, branim se od svega sada zracim tvojim imenom. A bila sam sjenka, ranjeno srce malo, bila sam SVIMA NEBITNA, TUZNA, NESRETNA i nije mi zao. SARAJEVO moj grad, danas je tuzan, zima ga je uspavala, a i ja sam se uspavala u njemu do slIJedeceg vidjenja sa tobom, sjedim, odbrojavam dane. Cekam na stanicama bola taj voz srece koji ce me voziti ka tvom gradu, zagrljaju, usnama. I ko kaze da je daljina put ka zaboravu, kada nas ta daljina spaja svakim danom smo sve jaci, izdrzljiviji, sacekamo vikend koji provedemo samo kako to nas dvoje znamo i opet tako. Ali znam da ce mo za koji mjesec, godinu, biti najsretnijii, zivjet cemo zajedno imat cemo bebu malu, slatku i tada ce ta daljina biti prolazna, tada cu se smijati kada sam plakala za tobom u svojoj sobi zato sto si bio daleko ,a trebao si mi. Tada ce sve ovo tuzno biti sretno i ne će mo vise setati tuznih pogleda kroz tvoje ulice. Bit cemo sretni cak i kada kisa pada i necemo biti sami, bice i ona snama nasa beba. .........
VOLIM TE VEDRANE.......
Post je objavljen 16.02.2008. u 18:45 sati.