Marketing
follow me...
ne volim kada nesto ne shvacam.
ne volim kada nekoga nesto muci,a ja mu nemogu pomoci.
ne volim kada se osjecam nepotrebno.
ne volim kada me nesto takvo potakne na razmisljanje.
ne volim sto volim razmisljati.
toliko o tome. jednostavno me to muci. ne volim kad me nesto muci, kada nesto nemogu razumijeti. to je zato sto previse logicki razmisljam. sve mora biti povezano. sve mora biti savrseno, a zapravo nikada nije tako.
i onda te to ubija u pojam narednih par sati, tako da se nemozes skoncentrirati na nista drugo. te samo buljis u prazno.
i nakon tih par sati, pocnes razmisljati zasto ja buljim u prazno ?, zasto ne citam neku knjigu ? zasto ne ucim ? zasto ne pisem zadacu ? zasto samo tako trosim vrijeme ?
zato jer su ljudi takvi, a i zato jer ti spadas medu njih, nitko nije savrsen.
a zatim opet nastavis buljiti u prazno. polako pocinjes shvacati da ti nesto promice. da to lovis po zraku, da je odgovor tu negdje, a ti ga nemozes vidjeti. i to te jos jace deprimira.
jer je to kao da hodas bez cilja, a znas da te noge nekamo vode...
negdje daleko.
i znas da sve skupa nece vise biti toliko bitno, kada dodes do cilja. mozda te to vise nece ni zanimati.
a tog trenutka te toliko mucilo, i razbjesnjavalo. samo si cekao osobu koja ce ti pomoci, razveseliti te.
ili reci:
just follow me...
~ opet sam se igrala u photoshopu 
Post je objavljen 16.02.2008. u 14:32 sati.