Vruće.
Jako je vruće.
Rashladni klima uređaj spašavao je situaciju, ali to je značilo da je dobro samo u stanu.
Stajala je naslonjena na velika staklena vrata balkona u sobi i gledala teniski teren ispred svoje zgrade.
"Mama, imam jednu molbu. Onaj moj reket iz Amerike je dao sve od sebe. Možemo li poći do 'Mercatora' u 'Intersport' i pogledati novi. Imaš nekoliko čekova pa mi uzmi na rate i nećeš ni osjetiti, please. Ivo me zove da igramo, a meni se ne da. Reket mi je katastrofa." - pred koji dan sin je obilazio oko nje s pričom o novom reketu kao maca oko vruće kaše.
"Pa...na čekove, zašto da ne!" - pomislila je i ispunila mu želju.
Stajala je tako pored staklenih vrata i po tko zna koji put, tu pod noćnim reflektorima gledala istog tipa na istom mjestu na tribinama. Bio joj je zanimljiv i voljela je tako stajati pored vrata i pratiti ga.
Došao bi svako veče, donio svoj reket, spustio ga pored sebe i promatrao kako parovi igraju tenis. Nije bila sigurna da li umišlja sebi, ali on bi nekada podigao pogled prema njenim prozorima. Zbog komaraca i ljetnih dosadnih noćnih mušica ona nikada nije palila svjetlo.
Činilo joj se da tek s dolaskom jeseni i svježijih večeri počne koristiti prekidač na zidu za lustere.
Dodijao joj i taj umjetni zrak iz klime, pa je rastvorila vrata balkona i duboko udahnula večernji teški zrak.
Sparina.
Dohvatila je suhe ručnike i premotala ih nekoliko puta. Nije joj padalo na pamet da ih glača, a nekada je i muške čarape glačala.
Isti tren osjetila je kako joj znoj ljepka ispod pazuha i kosa se zalijepila za vrat.
Uredno je složila ručnike u ormarić u kupaoni i ušla u kabinu pod ugodan mlaz vode.
Iz ormara je dohvatila bijele kratke ljetne hlačice koje je nedavno kupila u 'Konzumu' na sniženju i uz to prislonila majicu. Djelovalo je dobro i izazovno. Bacila je pogled na noge kada se osvrnula preko ramena na zrcalo i zaključila da nema celulita.
Ušla je u dječju sobu i sa zida skinula reket iz 'Intersporta' koji je tu "morao" stajati kao trofej.
Prelazeći mostić na rječici koja se lijeno vukla sa svojim presušenim ostacima između zgrada približavala se teniskom igralištu. Tu je vrućina djelovala drugačije. Ipak je blagi topli vjetrić bio ugodniji nego na visokom balkonu. Glazba koju su puštali na terenima bila je nenametljiva i nije ometala koncentraciju za dobar udarac.
Popela se na tribine i na onom istom mjestu vidjela da zgodni muškarac sa prosijedim pramenovima na sljepoočnicama još uvijek sjedi.
Sjede pored njega i pruži mu bocu 'fante' niz koju su se kao suze slijevale orošene kapi.
"Konačno!" -reče joj on. "Boris." -i pruži ruku.
"Nataša." - uzvrati ona. "Tko plaća teren? Ti ili ja ?" , osmjehnu se i dugu kosu skupi rukama u rep i stavi kopču na nju.
Post je objavljen 18.02.2008. u 10:10 sati.