Marketing
pjesmica napisana u vrijeme zimskih praznika, kada sam bila u kazni... nisam smjela skoro nikud... bojala sam se uopće pitat da li smijem... pa evo možda vam ovo da neki dojam kako mi je bilo--> nije bilo lijepo baš...
Vani je rajska bjelina.
Kuće su tako male, nebo preveliko.
Vidim predaleko, želim još dalje.
Ptičica leti podrhtavajući u beskraj vjetrića,
dječica trče rastežući usta u ono nazivano osmjehom,
a meni neka slana tekućina iz očiju nazivana suzama.
Njihove stopice se utiskuju u snjeg slobode,
moje suze ostaju na papiru dosadnom i nepomaknutom.
Odkad sam rastvorila kapke gledam kroz ovaj prozor,
jedini put iz ove sobe koji vodi van,
no strah od još veće boli je zaključao vrata.
Na metar od mene je raj, ali kao da je na drugom planetu.
I svjesna da je tako blizu i tako daleko,
prihvaćam da je daleko, predaleko za mene.
Ostajem tik do prozora gledajući prirodu kako spava rajskim snom,
molim Boga da i ja zaspem.
inače.. nešto se čudno događa sa mnom. sanjam prečudne snove, mislim, ponavljaju mi se snovi. sanjam san koji sam sanjala prije negdje 2 god. i tak mi se i s drugima snovima još bilo događalo... ima li itko pojma o čemu je riječ? snovi su ono... horori... :( bojim se zaspat da ne sajnam opet nešto tako... često sanjam svog mlađeg brata i mene kak bježimo od ubojica. npr. jednom smo bježali od ubojica koji ljudima deru kožu, drugi put od ubojica koji pale kuće i tebe u njima. sinoć sam sanjala da je bio rat u petrinji i da smo ratovali protiv nizuzemske.. onak.. al strašno je bilo... i da su me tu odvojili od danijela i da sam vikala da ga volim al me nije čuo... :( stvarno su strašni snovi i užasno me strah kad ih sanjam... 
al uvijek sam u njema ja neka hrabra...
al jbg.
nadam se da ću takva biti i u stvarnosti ako se ne daj bože tako nešto dogodi. i nadam se da ljudi koje volim znaju da ih volim... i kada im to ne budem mogla reći da će imat to u srcu i na umu. i kad odem da znaju da sam ih volila, i da će on znati da mi je bio sve na svijetu i da sam ga volila i da ga volim više od ikoga i da mi je značio najviše na svijetu. i nadam se da nikog nisam povrijedila previše.. ako i jesam, nije bilo namjerno... 
idem sad, nadam se da ste zadovoljni šta sam napokon sad napisala novi post... ne znam kad ću opet nešto napisati al valjda budem uskoro. do tad... sretno svima 
don" t cry... gunsi...
i ovo što mi sad jedino izvlači osmijeh na lice... ljubav...
Post je objavljen 16.02.2008. u 12:49 sati.