Marketing
puževi za sobom ostavljaju trag mesarskih sjekira
dakle, za one koji su se možebitno pitali jesam li se konačno dokusurio alkoholom i umro - nisam.
samo sam imao raznog posla koji se uglavnom sastojao od ležanja u krevetu od jutra do navečer 
Ozbiljno! evo, prošli tjedan sam se dignuo samo jednom iz kreveta i otišo van pit, to je bilo u srijedu. Inače sam samo ležao, spavao, udarao pisaću mašinu i čitao kaj me zanima. pročitao sam negdje oko 850 stranica sigurno prošli tjedan. 
i tako...
sad me glava boli pun kurac, zato sam se i dignuo tako rano, u 8 ujutro. jučer sam se napio ko guzica nekog prokletog vina iz vinarije koje je ubojito pun kurac. pao sam na stepenicama dok sam se penjao do svoje kuće. zato me boli i ruka 
A ranije mi je pošlo za rukom da mi u nekom haustoru ispadne leća. Nemam blage veze kako sam je kasnije uspio naći, i kako je nismo zgazili, ali uspio sam nekak. bio sam zgažen pa sam jedva vidio pod al nekak sam je uspio napipat. problem je bio u tome šta je bila sva u prašini i prljavštini. Pa sam je morao polit alkoholom prije nego što sam je turnuo natrag u oko. Oo, peklo je, da.
od rezultata natječaja i nekih konkretnih događanja još ništa, al sam se zato prošli tjedan napio nekog vina novog za 10 kuna i imalo je neku kemikaliju u sebi (sulfid, sulfit... ne sjećam se) i ošinulo me tako da nisam znao di sam i samo sam bespomoćno ležao na klupici. ne sjećam se skoro ničega od tog dana, lol.
bilo je, ne znam koji točno dan, situacija kad sam se bio toliko naroljao da sam na povratku kući tramvajem se sprijateljio sa nekim sijedim likom od kojih 55 godina. na kraju smo zajedno po cijelom zagrebu tražili otvorene birtije i on je častio. tako smo negdje oko dubrave vidjeli lika kod kojeg sam prije živio kao podstanar kako ide ruku pod ruku sa mojim sadašnjim vlasnikom po sred ceste, i imaju po kriglu piva u ruci i dernjaju se
nakon toga smo ja i ovaj lik završili na glavnom kolodvoru kupujući si kavu za 2 kn iz automata i sipajući unutra bombice brandya. nisam imao više pojma di sam, isus te, a onda je ovaj počeo urlat da je sad sve gotovo, da on ima pare, da će kupit kartu, da se ukrcamo i da idemo vlakom u bjelovar. isuse, skoro sam ga poslušao, već smo bili na stanici.
još prije, neke srijede, otišo sam s davorom na književnu večer u močvari po prvi put, zato jer sam pročitao da će promoviranje svoje nove knjige imati pijanac i psihopat fošner, od kojeg sam već čitao tu knjigu, pa sam znao da će bit loma i urnebesa.
došli smo, on je čitao ulomke i neke pjesme, i nakon svakih par minuta strusio čašu vina, a donio je čak i vino za sve posjetitelje par demižona, da si naljevaju. stvarno o redu. jedino me bezgranično živciralo što se lik toliko fura na bukowskog, ono ko da doslovno prepisuje rečenice od njega. al dobro, on je barem jedna od boljih kopija bukowskog koje sam čito.
i, da, za sve vas koji mislite da su književne večeri za spavanje, moram reći kako je to završilo. fošner se bio toliko napio da više nije mogao ni pričati nego je samo nešto nerazumljivo frfljao i vikao preko mikrofona, i psovao svakoga čega se sjetio. onda je neko upalio muziku, i odmah su se svi ljudi valjali preko šanka, stolova, poda, ma svugdje, a ovaj je skočio na stol i skoro se razbio, drpao okolo žene, vikao, častio pićem... neki lik koji organizira te večeri, neki iz močvare, se isto naroljao ko đubre i skakao po šanku i lupao lampe na stropu i općenito radio nered i urnebes... i tako je to bilo
ma, kurac, nemrem više sad pisat, glava me ubija, idem se ja povuć natrag u krevet...
Post je objavljen 16.02.2008. u 08:01 sati.