...evo mene...
...prošlo je Valentinovo i sad je vrijeme
za novi post...
...ah...pa da krenem...
Valentinovo je prošlo u najboljem redu...
...sve je bilo savršeno baš onako kako je trebalo i
biti, možda čak i bolje...dobila sam čak i maloga
psića...baš je sweet...taj dan je za pamćenje jer
nikada do sada mi nije bilo super za Valentinovo...
prije je to za mene bio običan dan kao i svaki drugi...
...ali sada kad imam pravu osobu kraj sebe, Valentinovo
mi je nešto posebno...i nadam se da će mi svaki dan biti
kao da je Valentinovo...
...ovaj tjedan sam se razočarala u neke osobe,
uvijek sam ih smatrala posebnima ali vrijeme je sada
pokazalo njihovo pravo lice koje nisam mogla ni sanjati...
naime, te osobe su pale u mojim očima i teško da će
moći biti kao prije...a znam da neće...jer svojim lažima
i spletkama su sve uništile...ma drama...
...ljudeki moji sutra tj. danas naaapokon idem u Cernu...jupi...
jedva čekam...
...eto toliko od mene za sada...
i pozz svima...ali baš svima....
.....i veeeelika pusa....
...i za kraj....OSMIJEH...
Osmijeh ne košta ništa,
a djeluje čudesno!.
Obogaćuje onoga kome je namijenjen,
a ne osiromašuje onoga koji ga poklanja.
Bljesne poput munje,
ali sjećanje može trajati zauvijek.
Nitko nije toliko bogat,
niti toliko siromašan da bi ga
sebi morao uskratiti.
Svatko njime samo dobiva.
Osmijeh donosi sreću u kuću,
pozdrav prijatelju.
On je odmor umornome,
putokaz izgubljenome,
sunčeva zraka žalosnome
i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje.
Ali, ne može ga se kupiti,
izmoliti, posuditi ili ukrasti,
jer vrijedi zapravo jedino kad se
poklanja...
.........I ZA STARO DRUŠTVO: ........................
Post je objavljen 16.02.2008. u 00:37 sati.