Marketing
Nešto osobnije: Ti si uni-što!?
Evo danas, s onu stanu politike i društenog aktivizma, jedno usputno razjašnjenje koje sam dao u jednom dnevniku na pollitika.com o svojem filozofsko-religijskom uvjerenju.
Unitarian Universalism: You're a Uni-What?
Glede Boga: kao što sam već i ovdje pisao, izjašnjavam se kao univerzalist, pri čemu osobno više naglašavam filozofsku nego religijsku komponentu tog uvjerenja. Kao što sam formulirao u svojim osobnim filozofsko-religijskim načelima, na koje je gore link: vjerujem da postoji nad-individualna, meta-fizička Viša Realnost, koja je izvor smisla naše egzistencije (s-misao je ono što "skuplja" sve naše misli kao bića koja ek-sistiraju, tj .izlaze iz sebe: točka njihovog skupljanja je u beskonačnosti, kao u projektivnoj geometriji: paralelni pravci sjeku se u beskonačno dalekoj točki - a za nas kao konačna bića zastrta je zastorom ne-znanja). Višu realnost neki imenuju kao "Bog", neki "materija", neko "ništavilo".
Pitanje, da li je Viša realnost Bog, vodi na pitanje da li je Osoba. (A ako jest osoba - da li nam govori, i kako?) Rekao bih da mora biti više od "osobe", kako je mi shvaćamo. Bloger "Evanđelje po Luciferu" kaže, da je Bog iznad čovjeka onako, kao što je čovjek iznad stabla (koje je, kao i mi, ipak živo); pa kako bi nam onda mogao uopće govoriti?
Govori nam. Kroz svete knjige, kroz poeziju i matematiku, kroz svako stablo i svaki izlazak Sunca. Kroz harmoniju, kao i kroz dis-harmoniju: krike gladi i boli živih bića, međusobno poništavanje virtualnih elektrona i pozitrona (i blasfemije sotonista). Možete dakle reći, da sam panteist. Što on/ona stvarno misli, vjerojatno ne možemo ni naslutiti, kao što stablo, ili recimo mačka (s kojom nekako ipak možemo komunicirati) ne može ni naslutiti naše stvarne misli; ipak imamo prednost pred mačkom jer možemo napredovati u vremenu.
So many books- so many sources of inspiration...
Veliki fizičar Isac Newton bio je mistik. Jednom je rekao da sebi liči na dječaka koji se igra na plaži i divi lijepim oblicima pojedinih komadića šljunka ili školjki, dok ogromni neispitani ocean leži pred njim. No, komadići šljunka i školjki ipak jesu vrijedni ispitivanja, a slijedeće generacije zagazile su i koji metar u ocean.
Možda se sve, što ću u cijelom svom životu spoznati i učiniti, svodi na jedan poseban odbljesak neke krhotine školjke, koji je bljesnuo u jednoj sekundi kad je na nju pala zraka zalazećeg Sunca. Ako je to smisao moga života - to je ipak beskonačno mnogo više, od bez-smisla.
Post je objavljen 15.02.2008. u 22:29 sati.