Vratila sam se sa Sljemena. Cilj je bio ženski slalom i trebalo je bodriti naše skijašice, ma lažem koncert Hladnog piva je bio bitan.
Toplo sam se obukla, gačice, štramplice, tajice, traperice i marte dolje, a grudnjak, potkošulju, majicu dugih rukava, dolčevitu i kaputić gore. U torbi sam imala i još jednu majicu dugih rukava s kapuljačom i naravno kapa, šal rukavice,a zapravo sam nosila one nove koje sam još jučer trebala dobiti uz parfem .
Polazak je bio s Mihaljevca, sparkirali smo se relativno blizu. Ovo su busevi kojima smo išli do gore.
Već dolje smo dobili startnu listu.
Pogledali su nam torbe i karte i krenuli smo u bus. Našli smo mjesto za sjediti. Do gore smo došli relativno brzo, to mi se čini zbog razgovora vjerojatno. Ostavili su nas dosta dalje od staze što je značilo malo planinarenja.
Nakon još jedne provjere karata i torbi došli smo na nazovimo to centralno mjesto gdje su se događale sve bitne stvari, osim utrke naravno.
Tu su sponzori imali svoje šatore, bila je i pozornica, DJ je cijelo vrijeme puštao muziku. Pohvale definitivno. Od klope, mogao se naći hot dog sa senfom koji je bio pre ljut, sendvič od sira ili šunke, ali nema okus sendviča, palačinke za koje je red bio kilometarski a Lidl me fascinirao sa kruškom, jabukom i narančom.
Od pića se mogao nabaviti čaj i sokovi od jabuke i naranče. Bavaria je bila sponzor i našle su se tu i tamo prazne boce ali alkohol je bio zabranjen i bavaria je ostala tako blizu a tako daleko...
Hm, utrka... Prvu vožnju smo gledali s cilja a drugu negdje sa sredine i lovili smo se zubima za zrak da se ne odskijamo do dolje. Evo nekoliko slika sa same utrke.
Ana je ovo ipak željela previše i trema je napravila svoje. Nema veze, Sljeme te čeka
Navijača je bilo malo ili sam ja očekivala rijeku ljudi, ne znam...
Za ovaj izlet je bilo jako važno dobro se obući i obuti. Ja sam se u svojim martama smrznula. Onaj umijetni snijeg je katastrofa jer se ne može ukopati u njega nego cijelo vrijeme kliziš. No, da ne skrećem s teme. Bilo je ljudi koji su se spremili.
Problem je u onima koji se nisu. Puno cura je bilo u tenisicama, onim skroz niskim, ali vidjela sam i jednu curu u starkama. Meni je to strašno. .
Problem hladnoće se efikasno rješavao
Svima koji me znaju je poznato da sam ja u stanju nakon jedne cedevite ili nescafea otići na wc barem tri puta u nekih sat i pol . Trudila sam se ne pitu puno ali ipak morala sam i prvi put u svom životu ući u kemijski wc.... NIKAD više .
Dakle, nedostaci. Red je, zapravo možda ih je i pola slobodno ali je to relativno pa svi čekaju. Premali je, nema se mjesta čovjek ni skinuti (pogotovo kad si slojevito obučen kao ja) i treće ali najbitnije meni fali mali detalj, ne puštanja vode. Katastrofa !!!
Sad, na kraju slike Hladog piva. Njihov koncert na najvišoj nadmorskoj visini do sad, počeo je po danu i to popodne, što do sad vjerojatno nikad nije i važna napomena, bili su hrabri u kratkim rukavima. Evo slike.
Sljedeći tjedan kad položim ispit uplatit ću si masažu da mi se leđa oporave. Ipak je to naporno za totalno ne razgibanu osobu.
Post je objavljen 15.02.2008. u 22:26 sati.