Luka otvori vrata ureda kome je na ulaznim vratima pisalo «svježa boja!». Blagi miris limuna. Prostorom dominira široki direktorski stol, boje mahagonija. Veliki ekran . Visoka fotelja sa rukohvatima. U samom rubu, uklopljen u namještaj, komunikacijski ormar. Mini bar uz veliki prozor, sa pogledom na «killing park»....
Prstima je prešao preko naslona fotelje, preko neobičnog materijala koji je vibrirao svojom frekvencijom. Zavrti fotelju i sjedne. Zvuk predenja kada masažna ploča započne svoje kretanje. Ugodno iznenađen, nasloni glavu i prepusti se.
- Elli, jesi li za onaj moj mix?- upita Kid svoju novu asistenticu.
- Uvijek.- nasmijala se i pokazala nisku bijelih zuba. «Osmijeh koji grije!» pomisli Kid prije nego počne vaditi voće iz priručnog hladnjaka. Brzo je očistio koru, ubacio još dva ekstrakta trava koji su bili njegova «tajna» i pripremio dvije velike čaše rashlađenog soka. Elli se već smjestila za mali stol s kojeg se mogla nadzirati cijela dvorana.
- Malo šlaga?- upita on stavljajući suncobrančić.
- Uvijek...- opet osmijeh. Kid je inače volio ljude koji se smiju, ali Elli. Ona je posebna. Misli mu pobjegnu prema spoznaji kako je barem malo zaljubljen. Pa se ispravi. Bio je zaljubljen. Nadao se da to njene oči neće primijetiti u podrhtavanju ruku ili kakvom izdajničkom crvenilu.
Sjeo je na stolicu koja zaškripi malo više nego je očekivao.
- Nešto ćeš pitat...- uzela je suncobrančić i polizala šlag sa drvenog štapića. Onda se zagleda u njega grickajući ukras. Zeleno sive oči, radoznale i pronicljive. Čekala je. Kid pomisli kako upravo otkriva kako je miševima kada ih ulovi sita mačka... – Čita mi misli...- u sebi uzdahne.
- Samo me zanima je li ti dobro ovdje... u teretani?-
- Znaš odgovor na ovo pitanje... nešto te drugo zanima,- zagledala mu se u oči,- nešto osobnije!- čekala je reakciju.
- Šta si ono rekla da ćeš upisati nakon DIF-a?- očajnički je pokušavao preusmjeriti razgovor.
- Kriminalistiku!- već se smijala,- a tebe bi ulovila i prije nego napraviš kakvo zlodjelo!-
Izmamila je i njemu osmijeh na lice. Napetost se u trenu otopila, a onda mu je bilo jasno kako ona sigurno ne očekuje ovo pitanje. Vratilo mu se malo sigurnosti.
- Jedan moj prijatelj otvara agenciju i treba mu voditeljica. Zabavni park. Nešto kao «paint ball»...-
- Luka? Jutros me pitao hoću li raditi za njega i odbila sam ga...-
- I je li se ljutio?- zavjerenički se nagne prema njoj.
- Nije. Nasmijao se. I rekao kako si mu nešto dužan... U stvari... rekao je kako bi mu se mogao odužiti...ako me odvedeš na večeru..,- nagela se prema njemu,- a sada sam cijela, uho. Gdje me vodiš?- pitala je smijuljeći se, a Kid samo podigne ruke...
Post je objavljen 17.02.2008. u 22:30 sati.