Marketing
četrdeset godina "Jabuke"
KLUB I
"ZLATNA MLADEŽ"
Ove godine navršava se četiri desetljeća da je započeo radom omladinski klub "Jabuka". Smješten je u rezidencijalnoj zagrebačkoj četvrti Tuškanac, unutar kompleksa vila ograđenih zajedničkom željeznom ogradom. U tom kompleksu za vrijeme Drugog svjetskog rata živio je poglavnik Ante Pavelić sa svojom svitom. Nakon rata, u prvoj vili na desno na početku ulice u kojoj je klub, kada je svraćao u Zagreb, odsjedao je Josip Broz Tito. Zgrada "Jabuke" originalno je bila Titova kuglana. U prvoj prostoriji na desno, gdje je šank, bio je biljar, a u izduženom dijelu zgrade na lijevo bila je staza kuglane. Kada je na Pantovčaku izgrađena vila "Zagorje", Tito je preselio onamo, u vilu u kojoj je ranije odsjedao uselili su stanari, a zgrada kuglane predana je na upotrebu mjesnoj zajednici i društveno-političkim organizacijama.
Krajem šezdesetih godina po zagrebu su nicali omladinski klubovi i diskoklubovi, mjesta na kojima se puštala glazba s gramofonskih ploča i izvodila živa muzika. Cure i dečki s Tuškanaca, njih dvadesetak, organizirali su se i osnovali lokalni Savez omladine, te zatražili da i oni mogu koristiti društvene prostorije. Zahvaljujući tome da su prostorije već ranije iznajmljivane nekim privatnicima za diskoklub uspjeli su izboriti da smiju u njima otvoriti omladinski klub.
Već na samom početku osnivači su se morali odrediti naspram jednoj dilemi. Bilo je moguće da klub zasnuju kao ekskluzivan, samo za omladinu iz okolice, ili otvoren za sve koji žele navratiti. Odlučili su se za drugu varijantu i time od "Jabuke" stvorili jedno od najpopularnijih okupljališta za generacije zagrebačke mladeži. Zabava koju su zadržali za sebe bila je da vode klub: od toga da je uređen vlastitim rukama, do svih poslova potrebnih da okupljalište funkcionira - čišćenje, prodavanje karata, rad na garderobi, puštanje ploča, organiziranje koncerata, rad za šankom… Svakih dvije-tri godine promijenila se garnitura koja je vodila klub, ali uvijek su to bili ljudi iz susjedstva, tako da su u njoj stigla raditi i djeca onih koji su "Jabuku" osnovali.
U "Jabuku" su dolazili iz svih dijelova Zagreba, tako da danas - između ostaloga -mnogi mogu reći "Moji mama i tata upoznali su se u 'Jabuci'!" (Da ne idem daleko, Mirjana i Inoslav Bešker upoznali su se ondje.)
Nemam potpuni uvid u one koji se danas nazivaju "zlatnom mladeži". Promijenilo se vrijeme, promijenili su se ljudi. Sudeći po nekim iskustvima i onome što mogu pročitati u novinama, oni se uglavnom dijele na one koji se školuju i studiraju u inozemstvu i one koji mahnitaju u skupim automobilima i nekažnjeni izazivaju saobraćajne udese. I jedni i drugi nemaju ni vremena ni volje da se posvete tako nečemu kao što je vođenje "Jabuke". Kad izađu da bi se negdje zabavili, vole skupa mjesta gdje se mogu producirati i bahatiti, a toga da se sami prihvate čekića ili metle i naprave nešto za druge ne pada im ni na pamet.
Post je objavljen 15.02.2008. u 14:55 sati.