U pocetku bijase mrznja. Mrznja i nista drugo prema komercijalizirom danu, tako reci zaljubljenih. No da krenem od pocetka, vec dugo nisam pisala post o tome sto se trenutno samnom dogada ili ne dogada...
Valenitinovo je dan kao i svaki drugi osim sto se uokolo hoda sa ruzama u celofanu i nekim vrecicama...
MIslila sam da cu i ove godine samo ignorirati to sveopce crvenilo koje izvire niotkuda, no od ranog jutra nesto nije bilo u redu. Ne mislim na negativnu stranu tog *nesto nije bilo u redu* vec jednostavno je bilo drugacije. Trebali smo imati blok sat matematike (tocnije prva dva sata u rano jutro) ali na veliku radost raseg razreda, profesorice nije bilo. I tako nas nije mogla ispitivati sto je islo u prilog kampanjcima poput mene da ta 2 sata iskoriste za spavanje ili neku vrstu trac partija sa okolnim ljudima koji su istjerani sa sata ili jednostavno odbijaju biti na nastavi.
Nadalje, cijelo vrijeme u skoli sam bila i vise nego dobrog raspolozenja iz nepoznatih razloga. Moje drage curke su se vec opasno pribojavale da me neki decko ne drzi na drogama, a posto sam se hihotala gotovo svo vrijeme tog dopodneva, nisam bila u stanju niti potvrditi niti osporavati to drogiranje. =)
Kasnije tog famoznog jucerasnjeg dana, shvatila sam kako sam stvarno extra plavusa (iako mi je kosa samo svijetlo smeda), a taj zakljucak donijela sam nakon poduzeg razmisljanja i analiziranja zasto mi se i dalje svidaju nogometasi. MIslim haaallllooo??!!!
No to zavrsava recenicom no comment, pa onda ni necu dalje filozofirati o stvarima koje radije zadrzavam za sebe. =)
Post je objavljen 15.02.2008. u 14:18 sati.