u ponoć stupa zakon
morbidne perfekcije
teško je bez prstiju,
na živo,
izvest lobotomiju
sječaš li se kada sam u transu
urezala njegovo ime
u podlakticu
rekao si da ćeš mi slomiti čeljust
a ipak si me samo uštipnuo
nestalo je
sve što svjedoči mojem ludilu
preostala su dva
mehanička reza krugorezača
prenježna da otkinu meso
mrzim pjesme koje zaboravim
a bila sam tako ponosna na sebe
zauvijek paralelni, pomalo izgubljeni nedostatkom uputa
(buljenjem u prazno
nećeš postići erekciju.)
Post je objavljen 15.02.2008. u 14:16 sati.