Bio jednom jedan vilenjak po imenu Elfino. Živio je sa ostalim vilenjacima, u jednoj šumi blizu mora. Kada bi se kod tih vilenjaka odabirali kralj i kraljica, prvo bi se odabralo kralja, a onda bi on odabrao neku vilenjakinju koju istinski voli i koja istinski voli njega. Tu nije bilo ti ćeš nju, ti ćeš ovu... Nego je kraljevo srce odabiralo kraljicu. Tako je jednoga dana bilo odabrano da će vjenčanje biti ujutro, za tjedan dana. Elfino nije bio običan vilenjak, on je učio ostale vilenjake kako plesati i znao je svirati frulu. Imao je svoju posebnu frulu, kojom bi mogao dozvati svakoga sa tako očaravajućom pjesmom. Tako je Elfino pripremao ples za vjenčanje. On bi uvijek ustao prvi među vilenjacima, pa bi sve sredio: pomogao bi cvijeću da se razbudi i otvori i učinio bi još neke stvari, pa bi se on sam razbudio.Tako je bilo i rano ujutro,na dan kada su se kalj i kraljica vilenjaka vjenčavali. Nakon svega što je pripremio za vjenčanje, razbudio se i pozvao sve vilenjake osim kralja i kraljice da dođu, naravno sa svojom čarobnom frulom, te da isprobaju ono što su naučili plesati za bal nakon vjenčanja. Tako su prvo vilenjakinje isprobale, pa vilenjaci, pa svi zajedno, a tada je došao kralj. Vilenjaci ga nisu primjetili, samo su nastavili plesati zajedno. Ali tada je došla kraljica, uhvatila je kralja za ruku i krenuli su prema naprijed. Tada su vilenjaci vidjeli prekrasan prizor, kako su kralj i kraljica bili samo odjeveni! Svi su bili oduševljeni, a Elfino preoduševljen, da je pao u nesvijest, a ostali to nisu primjetili od predivnog prizora. Kralj i kraljica su se baš namjeravali poljubiti, za kraj vjenčanja, a onda se čuo neki čudan zvuk. Svi su se čudili, a onda su vidjeli ružnoga i ogavnoga generala Thinoderiusa, opakog. Došao je ovamo po kraljicu, pitao je okrutnim glasom hoće li se udati za njega, a ona mu je odgovorila nikada! Thinoderius se razbjesnio, naredio je da sve vilenjake odvedu u njegov dvorac i da ih tamo zarobe. Poslije toga uzeo je kraljicu za ruku, počeo plesati sa njom, a ona je plakala i tada je odgurnuo, bacio na pod. Kralj je sav zavezan molio da to ne čini... Ali uzalud. Svi su bili odvezeni u dvorac, jedino ne Elfino: kada su ga zli Thinoderiusovi ratnici uledali, pomislili su da je mrtav, pa su ga ostavili tu, ali svidjela im se frula pa su je uzeli sa sobom.
Kada se Elfino probudio, čuo je zvuk brodova, protrljao oči i vidio da je ovo mjesto skroz drugačije od onog gdje on živi, ali shvatio je da je to ta šuma kraj mora gdje on živi. Pitao se gdje su svi, pretražio je sva mjesta, dozivao je vilenjake cijelo vrijeme, ali nigdje ni glasa. Nešto najgore što mu se dogodilo bilo je to, a još mu je nestala njegova frula koju je previše volio. Dugo je vremena prošlo, Elfino je samo tugovao i tugovao, nije znao šta da radi,jedino je pokušavao urediti sav onaj nered koji je ugledao kada se probudio, ali samo je plakao i tugovao, pokušao je naučiti mačevati i jahati vilinog konjica, ali mu nije išlo od ruke. Tako je bio cijelo vrijeme tužan. Jednoga dana, Elfino se probudio i sjeo je na jedan kamen, na kojem bi uvijek on i njegovi prijatelji sjedili. Više nije pomagao cvijeću, jer je cvijeće od tuge počelo venuti. I tako je on sjedio,a onda je osjetio da se nešto čudno događa, cvjetovi se rastvaraju, pa se nešto micalo.Okrenuo se i VIDIO JE SVE VILENJAKE! Trčao je prema njima, ne u suzama žalosnicama, nego u suzama radosnicama. Samo ih je grlio i grlio od sreće. A onda je vidio kralja i kraljicu, kleknuo je pred njih u suzama radosnicama, a oni obadvoje su mu stavili ruku na njegovo rame. On ih je pitao što se dogodilo, pa su mu ispričali kako su bili zarobljeni, te kako su se oslobodili. Njega zapravo to nije bilo briga, bilo mu je samo važno da su se vratili! Poslije su mu pokazali kako su naučili plesati, a on ih je pitao odakle im takva ideja za ples, oni su mu odgovorili "Od tebe!". Poslije kada su svi išli spavati,Elfino ih je pozdravio i sjeo na onaj isti kamen. Mislio je na svoju frulu, nitko mu nije rekao ništa o tome, tugovao je za njom. Onda je zamišljao kako drži svoju frulu u rukama i ponovno svira, ali je vidio da frule nema. Ispružio je ruke sa žalošću u sebi , a onda se odnekud stvorila frula na njegovim rukama. Tada je ugledao kralja i kraljicu kako mu se smiješe saznajući da su mu je oni stavili pomoću čarolije. Bio je tako sretan, da je počeo svirati svoju najdražu pjesmu, a svi su odmah došli je slušati. Tako je došlo i vjenčanje.Kada su se kralj i kraljica vjenčali , svi su se čudili glazbi koju je Elfino pripremio za ples. Onda ih je stavio u parove i pokazao im kako se pleše na tu glazbu.Svi su bili sretni, a ponajviše Elfino.
Post je objavljen 15.02.2008. u 11:41 sati.