Tko o čemu ja opet o televizji. Al' što ću kad je to nevjerojatno sve skupa.
Samo zbog tog dana jučer, ovih dana na televiziji našoj svagdašnjoj ima svega, odnosno svih vrsta pakovanja umotanih u lijepe sjajne papire s mašnicama... a zapravo sve je to jedno te isto sranje. Kako su i naši stari ljudi govorili – isto sranje drugo pakovanje. Najdraže od svih tih sranja je ta patetika. To nije normalno koliko je ima. I onda sam skužio da to nije dobro jer to nikako ne može biti dobro. Ljude to navodi na jednu spoznaju koja teško pada. Među svim tim bajkama sa turbo zgodnim ljudima, nerijetko bogatim, onda svih onih kao mrguda koji na kraju ipak popuste divotama valentinova (ma daj ne seri)... čovjek se na trenutak opusti i pomisli kako i mi živimo u bajci. No to pomišljanje kratko traje jer takva ''strana misao'' ne može dugo preživjeti u ovoj surovoj stvarnosti. I onda kad se probudiš iz tog trenutnog sanjarenja shvatiš da je oko tebe teško ludilo i samo te baci u neko pizdarijsko stanje i nemaš volje za ništa .. i onda ti gledaj te bajke po televiziji. Nema šanse da ja to više gledam, jer idu mi na živce svi ti kao pozitivni likovi kojima uvijek sve ide po planu a ovi što su negativni su jedno 5 puta inteligentniji, sposobnoji i domišljatiji.. ali naravno uvijek popuše, zato jer je to tako zamislio neki amerikanac. Stvarnost je ipak malo drugačija.
Primjetio sam, nakon dva takva filma čovjek se osjeća kao onaj jadni kojot. Ajme jadan li je taj kojot koji je cijeli svoj život posvetio hvatanju one tuke, guske.. ptičurine, što god to bilo. I tu je ista situacija. Kojot je inžinjer nad inžinjerima, on nije samo moj idol inžinjer, on je idol svih inžinjera. Njegovi planovi su do zadnje točke proračunati, provjereni, konstruirani, i još se koristi onim plavim inžinjerskim papirom, on je domišljat, on je inteligentan on je faca... ali jebiga, ona ptičurina okolo laprda i ne radi ništa i onda je ona kao neka faca. Ide mi to na živce. To mi tako ide na živce i sve bi dao da vidim kako je uhvati, kako će je operušati i staviti pod peku ili na gradele ili je skuhati.. ma bilo što. Ista stvar i s ovim bajkama po televiziji. Kad će se više pojaviti neka faca koja će zapapriti ovim kao dobrim likovima po filmovima i poslati ih sve u tri pizde m. Ali da shvaćam... to se ne bi prodalo. Tako se ni valentinovo ne bi dobro prodalo da nije tih pizdarija po televiziji... i gdje god se okreneš.
A sve ostalo o valentinovu što bi dodao, već je dodao moj blog-kolega mamish.
Ljudi, ugodan vam dan! :)
Post je objavljen 15.02.2008. u 01:45 sati.